Širenjem Sarajeva došlo je i do ubrzanog razvoja zanatstva. Upravo su zanatlije i esnafi, njihovo bogatstvo i utjecaj, zaslužni za prepoznatljivi izgled grada. Dolaskom sultana Mehmeda Fatiha, koji je 1463. godine osvojio Bosnu, jedna od najinteresantnijih privrednih oblasti tog doba bila je kožarska industrija.
Primorski gradovi
- Njegova pobjednička vojska imala je velike potrebe, što je ojačalo lokalnu privredu. Među najtraženijim resursima bila je koža. Bosna je i prije dolaska Osmanlija bila veliki proizvođač štavljene sirove kože, koja se izvozila u Dubrovnik i druge primorske gradove. Sultan Fatih ojačao je kožarsku industriju, a odavde se izvozila u druge krajeve carstva – govori Mufid Garibija, arhitekta i dobar poznavalac historije grada.
U to doba, prema riječima Garibije, u gradu je nikla i prva tabhana u kojoj se prerađivala sirova koža. Ubrzo su se uspostavili tabački zanat i esnaf.
- Tabhane nisu mogle raditi bez tekuće vode, što je diktiralo njihovu lokaciju. Građene su na desnoj obali Miljacke, gdje se rodila i tabačka čaršija. Zanat je doživio veliku ekspanziju, a njihova čaršija protezala se od Latinske ćuprije do naselja Brodac oko današnje Vijećnice – govori Garibija.
Sredinom 19. stoljeća, u vrijeme Topal Osman-paše, tabhane su zbog higijenskih razloga premještene na kraj grada, na prostor današnjeg Marindvora. Potreba za ovim esnafom nestajala je s razvojem industrijske proizvodnje kože. Posljednja tabhana u Sarajevu zatvorena je 1923., a njen vlasnik bio je hadži-hafiz Abdullah Tabak.
Česti pohodi
I u vrijeme Gazi Husrev-bega posebno je porasla potreba za kožarskim proizvodima, za opremu njegove vojske koja je često išla u pohode.
- Baš tu jedinicu opremali su sarači, a koristili su kožu iz ovdašnjih tabhana. Garda koju je Gazija osnovao, dobila je naziv Delije (tur. ludo hrabar), a brojala je čak 10.000 vojnika – govori Garibija.
Izgradili mesdžid
Kako se radilo o teškom i napornom zanatu, koji je pratio i oporan miris, tabački esnaflija Hadži Osman ovdje je krajem 16. stoljeća izgradio mesdžid. Naime, kada bi prekinuli posao radi obavljanja molitve, pratio bi ih miris neobrađene kože. Kako time ne bi ometali druge klanjače, oni su koristili ovaj mesdžid, pokazujući tako snagu esnafa, ali i kulturu i obzir ovih zanatlija.
