Dolaskom Austro-Ugara u Bosnu i zauzimanjem Sarajeva 1878. godine počeo je ubrzani razvoj grada. Nove vlasti nisu štedjele na investicijama, jer su od tadašnjeg grada željele napraviti regionalnu metropolu i bazu za razvoj regije. Gradnja s takvom euforijom bila je nezapamćena još od doba Gazi Husrev-bega.
Velika korist
- Prije tačno 130 godina, 1. januara 1885. godine, austrijske vlasti pustile su u pogon kolsku prugu od stare Željezničke stanice do Katedrale. Pruga je bila duga 3 kilometra, a tramvaj sa 28 putnika vukli su konji. Vožnja od Željezničke stanice do glavnog gradskog tramvajskog kolodvora, na prostoru današnjeg Trga oslobođenja, trajala je 13 minuta, dok je povratak trajao 15 minuta - govori Mufid Garibija, arhitekta i poznavalac historije grada.
Grad je vidio veliku korist od razvoja pruge i tramvajskog saobraćaja. Korist nije bila samo u bržem i efikasnije prijevozu putnika nego su se tramvaji koristili i za dopremanje robe u centar grada.
Garibija: Velike investicije
Tako su se prugom dovozile pošiljke za staru zgradu glavne pošte, ali i materijal za gradnju sarajevske Katedrale. Mimo građevinskog materijala, roba koja je stizala u grad, ostavljala se u velikim skladištima.
Nije se roba u njima samo skladištila nego se i prodavala naveliko pa su ih u narodu nazivali sajmištima. Kako su imali i prodajni karakter, oni su nastavili tradiciju nekadašnjih bezistana, odnosno bili su trgovački centri onog vremena. Nastajali su kako se pruga širila.
Specifični objekti
- Jedno od takvih sajmišta i skladišta nalazilo se u današnjoj ulici Mula-Mustafe Bašeskije, u zaleđu gradske Tržnice. Tamo se roba nekada dovozila konjskom zapregom, a velike pošiljke s teretnim vagonima dovozio bi popularni Ćiro. Obično se teretni saobraćaj odvijao rano ujutro da ne bi remetio promet putnika danju - ističe Garibija.
Objekt sajmišta bio je specifičnog izgleda, s visokim i širokim ulazom za prolazak šinskih vozila. Ovaj veliki ulaz, nalik na tunel, nagnao je Sarajlije da ga prozovu “Šuplja zgrada”. Sličan slučaj bio je i sa zgradom “Merhameta” i sa prolazom u “Ćilimari”, koji je vodio do stare osmanske pošte. Svi ti objekti specifičnog prolaza kod Sarajlija su dobili epitet “šupljih”.
Izgrađen parking
Staro sajmište sa svojom specifičnom fasadom preživjelo je sve ovdašnje ratove. Srušeno je krajem prošlog stoljeća radi potrebe gradnje velikog parkinga u užoj gradskoj jezgri. U svojoj prošlosti promijenilo je nekoliko vlasnika, ali je uvijek imalo sličnu namjenu, služilo je za skladištenje i distribuciju robe.
