Školske sestre franjevke, smještene u Varešu, 2009. godine odlučile su preuzeti brigu o siromašnoj, odgojno zapuštenoj i djeci bez odgovarajuće roditeljske brige. Osnovale su ustanovu pod nazivom „Mala škola“ i u njoj trenutno borave 23 korisnika koja imaju svu potrebnu pažnju, a osam časnih sestara trudi se da se oni ni u jednom trenutku ne osjećaju zapostavljenim.
Ruralna sredina
Direktorica Male škole, sestra Snježana Pavić kaže da je ovo ustanova koja brine o djeci, odgaja ih i usmjerava.
- Često se zbog naziva Mala škola povezujemo sa školama. Naziv je ostao odranije jer su ustanova, ali i škola, postojale i prije Drugog svjetskog rata. Danas imamo sasvim drugi sadržaj, cilj i značaj. Mi smo za njih obitelj, a djeca odavde idu u školu u Vareš, neki i u Brezu – kazala je sestra Pavić.
Škola i kompletna ustanova oduzete su sestrama još 1942. godine, a vraćene su 2004., pa su one kao zajednica odlučile da zgradu iskoriste u prave svrhe.
- Morale smo krenuti iz temelja. Jedan od razloga zašto je ustanova u Varešu je taj što je ovdje postojala i prije, ali i jer je ovako nešto potrebno u ruralnim dijelovima, a ne samo u velikim centrima. Svi smo skloniji gradovima, a manja mjesta zapostavljamo. Mi smo i zbog našeg poziva i života osjetile da smo pozvanije doći u ruralnu sredinu gdje je manje ljudi – kaže Pavić.
Na prvom mjestu su škola i obrazovni program
U ovoj ustanovi borave djeca uzrasta od 6 do 21 godine iz cijele Federacije BiH.
- Imamo djecu iz svih općina - Livno, Kakanj, Jajce, Travnik, Novi Travnik. Nismo željele klasični tip doma, već smo se htjele fokusirati na manje zajednice, odnosno one obiteljske, koliko je to moguće – govori Pavić te dodaje da primaju i djecu od samog rođenja.
Sva djeca u „Malu školu“ bivaju smještena putem centara za socijalni rad, ali uz pristanak roditelja.
- Ovdje su isključivo djeca o kojoj se roditelji ne mogu ili ne žele brinuti. Mi se trudimo da im pružimo sve, dok se ne poprave uvjeti da se mogu vratiti u svoje porodice, ali, nažalost, u sedam godina, koliko postojimo, još nijedno dijete se nije vratilo roditeljima – govori Pavić.
Ona je također kazala da postoji mogućnost da roditelji posjećuju djecu i da je to poželjno, ali u većini slučajeva se to ne dešava.
- Obično je to zbog finansijske mogućnosti, ali postoji i nezainteresiranost. Djeca telefonski kontaktiraju s roditeljima, a mi u našem planu imamo odlaske kući za ljetni i zimski raspust – rekla je Pavić.
Kompletna briga
Kada školske sestre franjevke preuzmu djecu, one preuzimaju i kompletnu brigu o njima, od obroka, odjeće, obuće, brinu o njihovom zdravlju, odgoju...
- Na prvom mjestu nam je njihova škola, kako da im olakšamo učenje. Nakon tog obaveznog programa trudimo se da im ponudimo nešto što im se sviđa, a uz to bi moglo biti i korisno. Tu su kreativne radionice, plesne i dramske aktivnosti. A sve je to dio odgoja koji je nama veoma važan – rekla je direktorica Pavić.
Pavić: Rijetke posjete
Jedinstvena zajednica
U aktivnosti Male škole uključena su i druga djeca iz Vareša, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost.
- Za nas je to olakšanje, jer tim naša djeca ovdje nikada nisu bila okarakterizirana kao djeca iz doma. Ovdje nema negativnog pristupa, a stanovnici Vareša su nas uvijek podržavali – ističe ponosno Snježana Pavić.
Gdje nakon punoljetstva
U Maloj školi svoju djecu nikada ne puštaju na ulicu, da se bore sama za sebe.
- Ne možete dijete koje ste pratili godinama pustiti samo tako. Kada napune 18 godina, tražimo različite mogućnosti i pokušavamo naći rješenje za njihovo osamostaljenje – govori Pavić.