ZENIČKO-DOBOJSKI KANTON

Rudnik mrkog uglja u Brezi: Težak, ali čestit posao prenosi se s koljena na koljeno već stoljeće

Većina uposlenika potiče upravo iz rudarskih porodica

Piše: A. KOVAČEVIĆ

21.12.2017

Rudnik mrkog uglja u Brezi ove godine obilježava 110 godina postojanja, a već cijelo stoljeće rudarstvo je poziv koji Brezani najčešće biraju.

Bez straha

Težak rudarski posao ovdje se prenosio s koljena na koljeno, pa i trenutno većina uposlenika potiče upravo iz rudarskih porodica, a često se kaže i da je rudnik Brezi sve. U tri smjene u gumenim čizmama i rudarskim odijelima i sa šljemovima u jame Kamenice i Sretno silazi oko 900 rudara.

Svoje „sretno“ već godinama izgovaraju i Laris Hodžić i Adis Trako, ulazeći pod zemlju nekoliko stotina metara, ali, kako kažu, bez straha i prevelikog razmišljanja o posljedicama.

- Zaposlio sam se odmah poslije srednje škole. Nikad se nisam pokajao što sam se odlučio za ovaj poziv. Strah me bilo samo prvi dan, a sada je to već navika, jednostavno, svakodnevica. Rudnik nikada nije siguran i svjesni smo da se moramo čuvati - kaže Trako.

Kako je posao rudara opasan, a ni nakon stoljeća postojanja ovog rudnika jame nisu sigurne, pa su rudarske nesreće, nažalost, i ovdje česte. Uposlenici, ali i Uprava smatraju da rudari nisu u povlaštenom položaju te da država o njima treba voditi veću brigu.

- Treba se više ulagati u rudnike, raditi na sigurnosti. Bolan je osjećaj kada izgubite radnog kolegu. Ja sam imao manjih povreda, ali nadam se da ih neće više biti - rekao je Trako.

U Brezi postoji i Rudarsko-tehnička škola, koju mladi upisuju upravo da bi se poslije zaposlili u rudniku, a Laris Hodžić kaže da se dosta ljudi danas odlučuje na ovaj poziv i zbog relativno dobre plaće, ali i da je danas teško naći pošten posao.

- Uvijek ima ljudi koji se boje jame, ali danas je opasno i na ulici. Teret koji rudari nose na svojim leđima treba da se doživi. Postoji i emocionalni teret, idemo pod zemlju 300-400 metara i ne znamo šta će biti dolje, ali uvijek se nadamo sve će biti dobro i dobro se završiti - kaže Hodžić.

Poznato je da su rudari veseli, pozitivni i plemeniti ljudi, a Trako i Hodžić kažu da, bez obzira na težinu posla, u jami ima i šale i smijeha te da bi bez toga rudarstvo bilo još teže.

Hodžić i Trako: Pošten posao

Tradicija i kadrovi

Kako je tradicija rudarstva zaista duga i mnoge brezanske porodice prehranjuje upravo rudnik, direktor Ćamil Zaimović kaže da se on i dalje mora održati i razvijati zbog stanovništva.

- Imamo tradiciju i kadrove i siguran sam da i dalje možemo generacije i generacije upravo preko rudnika izvesti na bolji put. Siguran sam da će se na ovim prostorima i naše treće koljeno baviti rudarstvom - kazao je Zaimović te dodao da su mlađe generacije sve više zainteresirane za ovaj posao.

Najbolje poslovanje poslije rata

Naporan rad rudara, ali i Uprave ovog rudnika bio je posebno primjetan u ovoj godini, kada je i zabilježeno najbolje poslovanje poslije rata. Naime, brezanski rudari iskopali su 660.000 tona uglja.

- Poslovali smo pozitivno, ali to je samo kap vode u čaši u odnosu na ono što bismo trebali biti i što je potrebno za našu regularnu i normalnu proizvodnju - rekao je Zaimović te dodao da nisu zadovoljni ni cijenom uglja.

Svečani program

Dan rudara, 21. decembar, uposlenici rudnika proslavit će druženjem sa svojim kolegama, a povodom 110. godišnjice, bit će upriličen i svečani program. Također, ove godine priznanje za najboljeg rudara pripalo je Samiru Bajtarević, a nagrađen je još 21 rudar.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.