Kada bi se birao fudbaler o kojem bi se mogao snimiti film, imali bismo nepobjedivog kandidata.

Bespoštedan borac, veliki patriota koji bi krv dao za Bosnu i Hercegovinu, gladijator u kopačkama, idol navijača... Sve to ide uz ime Emira Spahića, ali to ime jednog će dana, kada završi karijeru, nažalost, možda i više biti zapamćeno po njegovoj mračnoj strani.

Tuče sa saigračima, psovke, uvrede, davljenje klupskog osoblja, spletkarenja u svlačionici, Emirovi su incidenti kojima je u srijedu dodao još jedan - šaketanje sa zaštitarima na stadionu u Leverkuzenu, u još jednoj demonstraciji svog neukrotivog temperamenta.

Zašto mu je to trebalo? Nesvjestan činjenice da je donedavno nosio kapitensku traku reprezentacije BiH, 35-godišnji Dubrovčanin svojim ispadom nije oblatio samo sebe nego cijelu državu.

I umjesto da zbog igračkih kvaliteta i reprezentativnih zasluga mladima ponudi primjer kako treba, on je učinio suprotno. Pokazao je kako ne treba. Na žalost svih nas...