Uspješni bh. dizajner Salih Teskeredžić u djetinjstvu je maštao o tome da postane slikar. Upravo su ga ta želja i potreba da se bavi umjetnošću usmjerile ka sličnoj kreativnoj disciplini arhitekturi te produkt dizajnu.

- Rođen sam 1960. godine u Bugojnu, bolje reći u bugojanskom porodilištu, ali sam osnovnu školu i Gimnaziju završio u Gornjem Vakufu – govori Teskeredžić, koji je arhitekturu i master dizajna završio u Sarajevu.

Novi početak

Prvo radno iskustvo stekao je na poziciji dizajnera namještaja u “Šipadovoj” tvornici namještaja u Gornjem Vakufu.

- Imao sam sreću i radio direktno u  tvornici, a ne u nekom dizajnerskom birou, koji je fizički odvojen od proizvodnje. Kontakt sa proizvodnjom i realnim mogućnostima fabrike bili su izuzetan kreativni izazov, gdje se osjećate kao kuhar sa tri namirnice u frižideru, a svi očekuju specijalitet od vas - govori dizajner.

Nakon dvije godine rada i prvih naznaka poslovne rutine, odlučio se za odlazak u Austriju 1989.

- Kod nas se tada dobro živjelo tako da nije bilo razloga da se ide zbog egzistencijalnih potreba nego je to bio prvenstveno izazov za nečim novim, za promjenom i upoznavanjem rada u jednoj razvijenoj sredini, koju sam imao priliku upoznati kroz česta putovanja na sajmove - sjeća se Teskeredžić.

Na početku je radio u arhitektonskom birou uglavnom projektirajući vrtiće. Ta iskustva projektiranja za ciljnu grupu odvela su ga dalje u rad na dizajnu rekvizita za dječija igrališta za firmu "Fritz Friedrich".

- To mi je bilo bogato iskustvo, ali ništa manje vrijedan nije bio i rad s uvaženim arhitektom Hermanom Šmidtom (Schmidt) u njegovom arhitektonskom birou - kaže Teskeredžić.

Stol “Daisy”: Dizajnerski rad za kompaniju “Rukotvorine”

Poslije je želio novi početak, bijeg od biroa. Tada ga je vodila želja da se potpuno osamostali te je 2000. godine formirao arhitektonsko-dizajnerski atelje "Archides".

- To samostalno iskustvo ili avantura, kako su mi prijatelji govorili zbog konkurencije od skoro 1.000 arhitektonsko-dizajnerskih biroa u Beču, gdje sam radio, odigralo je presudnu ulogu u tome da shvatim da je sloboda vrijedna pokušaja. Početni stadij bio je veoma težak zbog konkurencije, ali kao što kažu: “Što vas ne ubije, to vas ojača” - ističe dizajner.

Teskeredžić je nastavio dalje, kako kaže, na višem stepenu kreativne slobode. Tada je počeo s gostujućim predavanjima 2002. na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu po pozivu profesora Zlatka Ugljena, gdje je danas redovan profesor. Paralelno vodi samostalni atelje “Ad Arte”.

Pozitivno iskustvo

- Kao početniku, izuzetna satisfakcija za rad bile su mi jugoslavenske nagrade “Zlatni ključ” u Beogradu, “Namještaj godine” slovenskog časopisa "Naš dom", gdje je žirirao dizajner Niko Kralj. Danas su to svakako nagrade “Interior Innovation Award” njemačkog savjeta za dizajn “German Design Council”, a ponosan sam na tri nominacije za državnu nagradu Njemačke “German Design Award” - ističe dizajner te dodaje da su ovo samo neka u nizu priznanja.

Posebna nagrada za Teskeredžića je svakako i ona za rad s kompanijom “Rukotvorine” iz Konjica, koju je dobio u Kelnu.

- Rad s kompanijom iz Konjica tematizira potencijal transformacije tradicije u izradi autentičnog ručno rezbarenog namještaja u proizvode modernog dizajna. Saradnja s njima i dalje je u toku. To je pozitivno iskustvo iako je meni, kao dizajneru, to bio jedan od najtežih zadataka s obzirom na to da ste u tom radu stalno na žici, na granici koja lako može prijeći u kič - kaže sagovornik.

Često daje savjet domaćim proizvođačima da svoj razvoj baziraju na izvozu, i to s proizvodom koji ima orijentaciju ka srednjoj i višoj cjenovnoj klasi.

2004. godine vratio se u Sarajevo iz Beča i stalno je zaposlen na ALU kao predavač na predmetu Industrijsko oblikovanje

- Logično je da naši, danas relativno mali pogoni nisu u stanju parirati konkurenciji tipa Kine. Ali, vidim šansu u razvoju, u dobro dizajniranom i kvalitetnom proizvodu, što otvara vrata saradnji proizvođača sa školovanim dizajnerima. Plagiranje nikome nije donijelo dugoročan napredak - govori dizajner.

Smatra da je izumiranje zanata, tačnije stolarstva, veliki problem u BiH. Nedavno je svjedočio raspisivanju konkursa za stolara u sarajevskoj regiji, na koji se, pored toliko nezaposlenih, nije prijavio niko.

- Pa, razgovarajte s nekima od naših proizvođača i od svakoga ćete čuti jednu te istu stvar: “Ne možeš naći na tržištu stolara, tapetara, bravara, tokara...” Dakle, nema ih. A upravo tajna i uspjeh, naprimjer Italije, koju poznajemo kao zemlju dizajna, nije samo u dizajnu nego počinje od baze, od odličnih zanatlija. Tek je tada dizajn moguć, ako ima neko ko će ga pretočiti u stvarni proizvod, a to su oni, zanatlije. Bilo bi lijepo jednom vidjeti i čuti: “Bosna, zemlja dizajna i kreativnih ljudi.” Ne vidim razlog zašto ne - naglašava bh. dizajner, koji je našao svoje mjesto među svjetskim imenima.

Osjećaj granice

- Srećom, posao projektiranja i dizajna proizvoda nije samo posao nego i užitak tako da nemam osjećaj granice između radnog i slobodnog vremena. Porodica je, naravno, ta koja ima razumijevanja za moj rad pa smo svi nekako u toj istoj priči - kaže Teskeredžić.

 Saradnja s IKEA-om

Iako su postojali kontakti u vezi sa saradnjom s uspješnom kompanijom IKEA, do toga nije došlo.

- Bilo je riječ o saradnji na sistemu igralica za djecu, ali više nisam siguran da li bih to i želio, jer me trenutno više interesiraju proizvođači i brendovi koji nastaju i na koje mogu kroz dizajn da utječem konceptom, sistemom proizvoda, a ne samo pojedinačnim proizvodom - ističe Teskeredžić.