Proteklo je punih 18 godina otad, ali - čak i s ove vremenske distance - valja se s pažnjom i poštovanjem prisjetiti svih detalja tog veličanstvenog događaja. Ne samo zbog toga što je u to vrijeme totalno porušenoj istočnoj polovini Mostara vraćena još jedna raskošno obnovljena, a sadržajem i porukom prvorazredno vrijedna građevina - nego što je baš tim činom Mostar iskoračio na evropsku i svjetsku pozornicu muzike, umjetnosti i širokog spektra kulturnog stvaralaštva.

Prvenstveno nakon što je obznanjena kompletna ideja dobrotvora i humanista iz svijeta da se pod krovom Muzičkog centra, kroz muziku i druženje djece i mladih ljudi, pomaže u prevladavanju ratnih trauma. Tog decembarskog kišnog popodneva u svijetu nije bilo nijednog ozbiljnog printanog ili elektronskog medija - uključujući one glavne, svjetskog kalibra - koji u svojim centralnim vijestima nisu, u udarnim minutama i na naslovnim stranicama, adresirali dobre vijesti iz ratom porušenog Mostara. 

Prvi uspjeh

Vizija kreiranja i realiziranja projekta Muzičkog centra „Pavarotti“ u Mostaru potekla je od osnivača humanitarne organizacije „War Child“ Bila Lisona (Bill Leeson) i u to vrijeme direktora Centra Dejvida Vilsona (David Wilson).

Zajedno će, kasnije, medijima u Mostaru pojasniti idealističku sliku bakgraunda ovog projekta oslikanog kroz paralele ratne situacije u BiH i nestvarne slike božićnog dana 1914., kada su britanski i njemački vojnici, u predahu borbi, izašli na „ničiju zemlju“ i zaigrali lopte. 

Prvi uspjeh koji im je osigurao poželjnu medijsku pažnju svijeta i prve ozbiljne donacije bio je dogovor koji su postigli sa slavnim operskim pjevačem Lučanom Pavarotijem (Luciano Pavarotti), koji je odmah odlučio da bude pokrovitelj projekta. 

Dodatni svjetski medijski bum projekt je doživio nakon što su Bono Voks (Vox) i Brajan Eno (Brian Ino) napisali, zajedno s Pavarotijem, čuvenu pjesmu „Miss Sarajevo“, čime je dodatno skrenuta pažnja svijeta na tragediju BiH.

Vilson će u Mostaru ovom novinaru otkriti kako u zapadnom dijelu Mostara nisu htjeli ni da čuju za njegovu ideju („S te strane pomračene svijesti uglavnom je izražavana ignorancija i kritiziranje“ - Vilson). Tako je izbor pao na istočnu obalu Mostara, opet iz dva razloga: prvi, ovaj dio grada je (zahvaljujući HVO-u) ličio na Hirošimu i mnogo je više propatio nego drugi dijelovi grada; i drugi, jer je na ovom mjestu nekada bila stara muzička škola, koja će privremeno funkcionirati u okviru centra. 

I ono najvažnije, dodat će David Vilson, odluka o gradnji mogla je s naše strane biti donesena odmah nakon što smo - ljubaznošću i spremnošću mostarske administracije i cijelog tima gradonačelnika Safeta Oručevića, dobili zemlju i prostor te u startu riješili sva administrativna pitanja. 

Valja se podsjetiti i zbog čega je iz kombinacije ispalo Sarajevo, iako je, u početnoj ideji, Pavaroti s prijateljima odlučio pjevati upravo za djecu Sarajeva. 

Važan događaj

Tadašnja administracija sarajevskog gradonačelnika Tarika Kupusovića nije imala dovoljno sluha za zahtjeve humanitaraca o dodjeli jedne od porušenih zgrada u Sarajevu, a dodatno su zahtijevali finansijske garancije za projekt. 

Šaćirbegović, Oručević i druge zvanice na otvaranju Muzičkog centra "Pavarotti"

Na proputovanju kroz porušeni Mostar, u kome je još mirisalo na barut i svježe paljevine, a grad još nije imao ni struju ni vodu, Vilson je, stjecajem okolnosti, zanoćio u ovom gradu. Razočaran, svojim mostarskim domaćinima požalio se na nespremnost Sarajeva i njegove administracije da učestvuju u projektu muzičkog centra. U mraku Mostara, uz svijeće i skromnu večeru, kroz razgovor s članovima civilne i vojne strukture ratne vlasti Mostara, Vilson je već imao formiran zaključak da će projekt muzičkog centra „osvanuti“ baš u ovom gradu. 

Ratni gradonačelnik Mostara Safet Oručević sjeća se kako je „odluka“ pala već do jutra, kada je Vilsonu odmah potpisana saglasnost za korištenje tada porušene zgrade bivše muzičke škole u naselju Luka. 

Ono što Sarajevo nije moglo uraditi danima i mjesecima, u Mostaru je postignuto preko noći, prisjećaju se akteri tog za Mostar vrlo važnog događaja, podsjećajući i na značajnu ulogu u svemu tadašnjeg predsjednika ratne vlade grada Rusmira Čišića i koordinatora Vlade za saradnju s međunarodnim organizacijama Zlatana Buljke. Mostarci ne zaboravljaju da je značajnu koordinacijsku ulogu u svemu imao i Muhamed Šaćirbegović, u tom svježem poraću na funkciji ministra vanjskih poslova BiH.

Vilson je, obradovan vijestima i spremnošću Mostara da otvori srce i snažno participira u tako značajnom međunarodnom projektu, o tome odmah obavijestio maestra Pavarotija, vodstvo „World Childa“, zatim Bona i brojne prijatelje projekta. Svi su se složili da o promjeni mjesta i lokacije izgradnje muzičkog centra za djecu i mlade nikome ne govore sve dok se u Modeni ne održe koncerti i prikupe novci. Na kraju je ispalo da je maestro Pavaroti s prijateljima iz svijeta pjevao za Sarajevo, a muzički centar napravio - u Mostaru.

Tada je gradonačelnik Oručević kazao: “Nismo ni sami vjerovali da će se sve dogoditi tako kako je planirano u Mostaru. Ali ubrzo smo svi na televiziji gledali prekrasan koncert u Modeni, gradonačelnik Sarajeva je sjedio u prvom redu, zajedno sa cijelom italijanskom svitom. Ako smo se tada ogriješili o Sarajevo, neka nam halale - ali, bilo je: ko prije Lučanu, njemu i Pavaroti!

Svečanost otvaranja Muzičkog centra „Pavarotti“ 21. decembra 1997. upriličena je u prepunom atriju novoizgrađenog objekta. Lučano i prijatelji stigli su helikopterom u kasno mostarsko kišno poslijepodne, a dočekala ih je ushićena masa građana.
 
Iako vremenske prilike nisu bile naklonjene svečanom trenutku, dragi gosti prihvatili su prijedlog gradonačelnika Oručevića da najprije obiđu Trg Musala, a potom historijsku jezgru i razvaline Starog mosta, gdje su se mogli uvjeriti u sve strahote kroz koje je u minulom ratu prošao Mostar. Po povratku u zgradu Muzičkog centra Pavarotija i goste, na opće iznenađenje, dočekala je razdragana masa dječaka i djevojčica iz Mostara, Sarajeva i Banje Luke te zajednička horska pjesma pod naslovom „Kad si sretan...“

Mir svijeta

Nešto kasnije su, mimo protokola i potpuno spontano, Lučano i njegovi prijatelji namazali dlanove raznim bojama i ostavili otiske i svoje potpise na zidu ispod spomen-ploče pokrovitelja objekta, čime je Mostar i službeno ozvaničio ime svoje nove i drage muzičke kuće - Muzički centar „Luciano Pavarotti“.

Otvaranje centra

Pavaroti je tada poručio:

- Mir svijeta je u vašim rukama. Odrastite, budite sretni građani svijeta, čuvajte mir! To je ono jedino što je potrebno svima nama da bismo mogli živjeti i raditi. 

Veličanstvenoj mostarskoj svečanosti prisustvovale su brojne visoke zvanice, među kojima su bili i  Haris Silajdžić, Jadranko Prlić, Ejup Ganić, Izudin Kapetanović, Neven Tomić, Edhem Bičakčić, Ivica Prskalo, Muhamed Šaćirbegović i drugi, uključujući predstavnike diplomatskog kora Švicarske, Velike Britanije, Italije, predstavnike SFOR-a i OSCE-a, kao i veliki broj novinara iz zemlje i svijeta.  

"Pavarotti" danas

Danas „Pavarotti“ vode mladi ljudi. Entuzijazma ne manjka, iako ni ovdje, naravno, nemaju odgovore na sva pitanja koja nosi sa sobom skroman i ograničen budžet. Direktor Elvedin Nezirović kaže da i njihov centar dijeli sudbinu kulture u BiH općenito:

- „Pavarotti“ se finansira iz budžeta Grada Mostara, ali ta sredstva jedva da pokrivaju plaće zaposlenika. Za sve drugo treba se snaći i pronaći dodatne izvore podrške.

Ipak, pod krovom Muzičkog centra vri kao u košnici. Koordinator programa Mili Tiro navodi da samo škola gitare trenutno okuplja više od 200 polaznika. Puno je sekcija i radionica: plesni studio „Flash“, škola baleta, škola animiranog filma, likovna radionica „Cradle“, mala škola violine, dječiji hor... Hiljade mladih ljudi prošle su do sada kroz brojne programe i radionice.

Ono najvažnije čime se mogu podičiti pod krovom „Pavarottija” tiče se otvorenosti sadržaja i programa za sve mlade ljude, a očuvana je multietnička struktura, kako polaznika tako i nastavnog kadra.

Svjetski standardi

U podrumu zgrade projektirana su dva velika studija za snimanje koja svojom vrhunskom postavkom i opremom ne odudaraju od svjetskih standarda, kao i scena za unplugue koncerte. Na spratovima je uređeno 40 soba za snimanje i održavanje seminara za obrazovanje mladih uz služenje savremenom tehnikom i tehnologijom. 

Tu su još prostorije za art terapije, dramsku, video i izdavačku produkciju, biblioteke, ali i sobe za akupunkturno liječenje i medicinsku pomoć te ljetna pozornica s pratećim sadržajima poput kafe-restorana, a sve na ukupnoj površini višoj od 3.000 kvadratnih metara. Iako je ideja o muzičkoj edukaciji i muzikoterapiji u to vrijeme smatrana previše idealističkom za ovo podneblje, projekt i ukupan sadržaj „Pavarotti“ centra potvrdili su se u svoj punini ideja i zamisli, da se i ne govori o zapošljavanju velikog broja mladih ljudi.