Elmir Jukić (46), koji je javnosti u regionu poznat po režiji hit serijala "Lud, zbunjen, normalan", u 2017. režirao je i svoje prvo dugometražno ostvarenje „Žabu“.  

Film je nastao prema istoimenoj, kultnoj predstavi Kamernog teatra 55 koja deceniju puni dvorane, zbog koje publika, kako često stoji u opisu ovog komada, u svojevrsnom emocionalnom rastrojstvu zaboravlja kapute, torbe i ostale lične stvari.

Uzbudljiv put

“Žaba“ govori o brici Zeki, bivšem borcu s PTSP-om, koji poziva brata Bracu i prijatelja Švabu na Bajram. Namjerava da iskoristi praznično raspoloženje te brata, kockara i alkoholičara, nagovori da se promijeni. Braco ga ne želi slušati i ne shvata priču ozbiljno... Glavne uloge utjelovili su Emir Hadžihafizbegović, Mirsad Tuka i Aleksandar Seksan.

Jukić je prethodne godine režirao i TV seriju „Ne diraj mi mamu“ prema scenariju Feđe Isovića. Također, publiku u našoj zemlji, ali i regionu, obradovat će nešto sasvim novo - serija „Hilmijin konak“, koji će obuhvatiti epohu Drugog svjetskog rata.

U razgovoru za „Dnevni avaz“ Jukić je otvoreno govorio o nastajanju „Žabe“, uspjehu predstave, saradnji s Isovićem, a otkrio nam je i koliko mu nagrade znače.

- Ko god kaže da mu nagrade nisu važne - laže. Ne mislim da su ultimativna potvrda vrhunskog dosega filma, ali su važne za distribuciju, naredne projekte, a i hrane ego - pojašnjava Jukić.

Koliko se film generalno razlikuje od predstave, s obzirom na to da je priča na platnu ispričana na malo drugačiji način?

- Prije svega, od početka sam znao da ne želim snimati predstavu, već se vratiti u dramu Dubravka Mihanovića i krenuti ispočetka. Bile su mi važne dvije stvari - da dodatno izgradim veze između likova, ali i da ih dodatno opteretim, svakog iz njegovog problema i karaktera. Tako da Braco ima i zdravstveni problem, koji je direktna posljedica odluke da krije da je ostao bez posla, Zeko pored svog problema brine i za mačku, otjerao ju je nekoliko puta iz radnje pa osjeća odgovornost za njeno stradanje. Švabo se iznenada susreće sa siledžijom koji je na početku filma prebio starca. Bracina bolest će biti most koji će na kraju snažno sugerirati da će se braća pomiriti, prevazići problem. Mislim na posljednju scenu u kojoj Zeko od prodavača kupuje knjigu o ljekovitom bilju, tražeći lijek za brata. “Žaba” je vrlo tanana priča, sve je na mikro nivou pa sam pokušao tražiti, kopati po likovima, po svim onim epizodama koje se u drami spominju i važan su dio priče, a nikad se ne vide.

Predstava "Žaba" godinama puni pozorišta gdje god da igra. Koja je tajna uspjeha ovog komada?

- Nema tajne, stvari su vrlo jednostavne. „Žaba“ pokreće emocije, publika priču prepoznaje kao svoju, identificira se i upravo zbog toga skupa s glumcima prolazi vrlo uzbudljiv, često ne samo gledalački put.

Nekoliko epizoda za seriju "Ne diraj mi mamu", za koju potpisujete režiju, snimljeno je u Sarajevu. Kada će publika ispred malih ekrana imati priliku saznati čime ste se ovaj put pozabavili?

- Emitiranje je planirano za proljeće. Strašna je ekipa okupljena, od Branka Đurića Đure i Renea Bitorajca pa do Admira Glamočaka, Anđelke Prpić, Jasne Diklić i Dragana Marinkovića Mace, tako da imamo puno razloga za optimizam. Vjerujem da ćemo tu priču nastaviti snimati dalje.

Pod okupacijom

Krajem februara treba početi i snimanje nove serije "Hilmijin konak".

- Radnja serije se dešava u Sarajevu pod okupacijom 1941. godine. Dobro se zezamo sadašnjim prilikama iz pozicije Drugog svjetskog rata. Zapravo, kao i danas, puno je tu priče o nacionalnim interesima, visokim moralnim i političkim principima, a iza svega je samo potreba da se kontroliraju pozicije vlasti i s tih pozicija tokovi novca.

Pratite li stanje u društvu i kako biste ga okarakterizirali?

- Nemoguće je, a bilo bi i neodgovorno ne pratiti šta se dešava oko mene. Mislim da sve stane u dvije riječi, depresija i defetizam. Naravno, ima i drugačijih primjera, ali se tu radi o individualnim postignućima.

U projektu do kraja

S Feđom Isovićem realizirate izuzetno uspješne projekte. Čime ovaj dvojac posebno osvaja publiku?

- Uvijek smo u projektu do kraja, bez zadrške, i taj se angažman prepoznaje. Osim toga, Feđa je duhovit pisac, uzbudljive mašte i velikog znanja.

Traumom je obilježen cijeli svijet

Kakva su Vaša očekivanja kada su u pitanju projekcije „Žabe“ na festivalima?

- „Žaba“ je, prije svega, sjajna priča, nevjerovatno mi je da je Dubravko, pišući zagrebačku božićnu priču, napisao nešto što je u svojoj suštini tako sarajevsko. Zapravo, to je dokaz univerzalnosti dramskog teksta kojeg je lako adaptirati u bilo koji traumom obilježen prostor, a to je danas, nažalost, gotovo cijeli svijet. Zbog toga mislim da je naša priča razumljiva i važna svugdje.