Od davnina ljudi ''kopaju'' po civilizacijskoj prošlosti i pokušavaju dokučiti kako je život na zemlji prije izgledao.

Arheolozi širom svijeta takoreći danonoćno kopaju i tragaju za novim otkrićima, ali ona često ne nude rasvjetljavanje neke enigme, nego nas još više zbune. 

Tako ni do dana današnjeg ostaje nepoznato čemu su služili, imaju li neke skrivene namjene ili vrijednosti neka arheološka nalazišta.

Naskanske linije

Riječ je o ogromnim geoglifima, odnosno nizu crteža na tlu koji su uklesani u pustinjski plato visoravni Nasca u južnom Peruu. Prostiru se na oko 80 kilometara i mnogi drže da potječu od naroda Nasca negdje između 500. pr. Kr. i 500. godine nove ere.

Naučnici su dugo istraživali lokalitet i još ne mogu odrediti značenje crteža. Tek je jedna od brojnih teorija da su crteži povezani s astrologijom, dok druga teorija sugerira da su služili u religijske, obredne svrhe. Geoglife su 1994. upisali na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine kao jednu od najvećih misterija arheologije, piše Zestradar.

Voynichev manuskript

Ovaj je rukopis na 272 stranice nepoznati autor napisao ptičijim perom na nepoznatom jeziku s vlastitom abecedom, zajedno s ilustracijama biljaka i astronomskim grafikonima.

Pretpostavka je da je knjiga stara oko 600 godina. Otkako su je otkrili, 1912. godine, stručnjaci su bili potpuno zbunjeni jer nisu uspjeli proniknuti u značenje ni svrhu knjige. Intenzivno su je proučavali vrhunski američki i britanski vojni kriptografi, ali niko nije uspio dešifrirati nijednu riječ knjige koja je dobila naziv po američkom trgovcu knjigama poljsko-litvanskog porijekla Vilfridu Vojniču (Wilfrid M. Voynich), koji je knjigu pronašao 1912. godine. Danas manuskript čuvaju na Univerzitetu Yale.

Mehanizam iz Antikitere

Ovaj analogni računar prvi put su pronašli uz obalu Grčke 1901. godine uz olupinu broda kraj otoka Antikitere. Sadržava 30 bronzanih zupčanika i drugih složenih dijelova kojima stručnjaci ne mogu dokučiti svrhu, a vjeruje se da je služio za predviđanje položaja planeta, Sunca i Mjeseca.

Smatraju da potječe iz 150. godine prije Krista, a sadrži i golom oku nevidljive astronomske zapise. Čuvaju ga u muzeju u Ateni, a naučnici diljem svijeta pokušavali su ustanoviti kako je moguće da je mehanizam iz tog razdoblja napredniji i tehnički složeniji od bilo čega što su ljudi imali na raspolaganju u tom periodu.

Stonehenge

Stonehenge je jedno od poznatijih mjesta na svijetu, a brojni turisti putuju u Englesku kako bi posjetili ovu masivnu građevinu. Smatra se da je star oko 5.000 godina.

Do danas naučnici još ne mogu shvatiti logiku koja stoji iza rasporeda kamenih blokova. Nije poznata ni svrha kojoj je Stonehenge služio, a vjeruje se kako je riječ o građevini religijskog ili obrednog karaktera. Među popularnijim teorijama je mišljenje astronoma Džerald Havkinsa (Gerald Hawkins), koji je ranih 60-tih tvrdio kako je riječ o vrlo složenoj zvjezdarnici i kalendaru.

Kristalne lobanje

Mnogi ljudi ostali su zbunjeni idejom o postojanju 13 kristalnih lobanja, za koje se smatra da potječu od starih Asteka ili Maja. Lobanje su isklesane od čistog i mliječnog kvarca i mogle su se koristiti za ceremonije ili duhovne prakse.

Naučnici u Britanskom muzeju ispitivali su jednu od lobanja nekoliko puta između 1950. i 1990. godine i ustanovili su da su tehnike rezbarenja, najvjerovatnije, atipične za period nastanka, a kristal za lobanju je, najvjerovatnije, došao iz Brazila, područja daleko izvan drevnog Meksika i trgovinskih veza i puteva tadašnjih civilizacija. Lobanju su izložili u muzeju, a mnogi smatraju da je riječ o ostavštini vanzemaljskog porijekla s nevjerovatnim moćima.

Moai na Uskršnjem otoku

Ovi ogromni kipovi napravljeni su od vulkanskog kamena i svaki teži oko 75 tona. Izradila ih je između 1100. i 1680. godine civilizacija Rapa Nui, koja je bila porijeklom s Uskršnjeg otoka.

Stručnjaci još pokušavaju otkriti kako su kipovi napravljeni u vrijeme tako ograničenih resursa, pa se smatralo da su ih izrađivali uz pomoć drvenih kalupa, a na lokaciju su ih donosili pomicanjem uz pomoć užadi. Zbog njihove veličine pojedinci su se vodili teorijom da su ih sagradila bića s drugih planeta.

Velike piramide u Gizi

Ove grobnice za faraone među najvećim su misterijama arheologije. Sagrađene su vrlo preciznim dizajnom i točnošću, što i danas zapanjuje čak i najvještije stručnjake.

Neki misle da su ovi piramide gradili kako bi iskoristili moć Zemljinih magnetskih polja. Piramide su gradili u periodu od 2620. do 2500. godine prije Krista, a Egipćani tad nisu poznavali kotač. Riječ je o jedinom preostalom čudu od Sedam svjetskih čuda antike, a 1979. godine upisali su ih na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine.

Bagdadska baterija

Arheolozi su je pronašli 1936. godine u selu kraj Bagdada. Predmet je zapravo mali glineni ćup star više od 2.000 godina. Ćup sadrži bakrenu cijev s jednim zatvorenim krajem, metalnu šipku i nekoliko trošnih komada bitumena, a po izgledu i namjeni mnogi drže da je riječ o oblozi za električnu bateriju.

Ulijevanjem kiseline u bakrenu cijev nastala bi jednostavna ćelija za proizvodnju električne struje - puno prije nego što je savremeni čovjek stvorio koncept baterije. Dio naučnika vjeruje da je predmet služio za presvlačenje srebrenih predmeta zlatom, no drugi nisu u to uvjereni i namjena predmeta ostaje tajnom.

Karta Piri Reisa

Smatra se da je ova karta otomanskog admirala Piria Reisa koji ju je nacrtao izuzetno tačna. Karta je iz 1513. godine i detaljno opisuje kontinente koji nisu službeno otkriveni još stoljećima kasnije, što je čini jednom od najtajanstvenijih karata ikada pronađenih.

Dodatno, preciznost kojim ju je autor nacrtao danas se može postići samo uz pomoć satelitskih snimaka. Njezu su autentičnost više puta potvrdili, a admiral Reis isticao je da ju je nacrtao prema informacijama sa starih karata, grafika i zapisa kopiranih prije uništenja Aleksandrijske knjižnice u Egiptu.

Grobnica kralja Tutankamona

Ova grobnicu arheolozi su otkrili 1922. godine, a otvorili su je 16. februara 1923. godine i smatra se jednim od najvećih arheoloških otkrića u historiji. Iako postoji mnogo saznanja o grobnici, još je velika misterija kako je Tutankamon umro. Neki vjeruju da je umro od ozljeda zadobivenih u lovu, dok drugi vjeruju da ga je neko ubio.

Usto, grobnici su pripisivali tajanstveno prokletstvo da će svakoga ko ometa faraonov san snaći smrt. Ideju je potkrijepila činjenica da je u roku od šest sedmica od otvaranja grobnice iznenada umrlo 12 članova ekspedicije, a do 1930. godine preminulo je 22 ljudi koji su ulazili u grobnicu. Pojedinci tvrde kako sve smrti imaju prirodan i lako objašnjiv uzrok, a podupiru to tvrdnjom kako je Hovard Karter (Howard Carter), koji je pronašao grobnicu, preminuo 17 godina poslije otkrića, prirodnom smrću.