Djeca u Srbiji i dalje najčešče ginu u vozilima, ali i pored toga neodgovorni vozači i putnici ne shvataju značaj korištenja auto-sjedišta, a kamoli vezivanja pojasa. 

Poražavajuća statistika pokazuje da svega 2 od 10 mališana u Srbiji se voze u auto-sjedištu, a da tek svaki deseti putnik koristi pojas na zadnjem sjedištu, piše Blic.

Brojke su nešto pozitivnije kad je riječ o vezivanju za volanom i na mjestu suvozača, gdje više od 70 posto ljudi koristi pojas.

Najveći problem predstavlja zabluda roditelja da im je dijete tokom vožnje najsigurnije u naručju.

- Ljudi ne znaju da prilikom čeonog sudara djeluju tijelom na svoje dijete ako ga drže u krilu ili rukama. Naime, u slučaju udesa ako nismo vezani mi nemamo snage da se zadržimo na mjestu jer na naše tijelo djeluju jake sile i pretvaraju nas u krpenu lutku ili projektil u vozilu. Primjera radi, prilikom udarca u zaustavljeni autobus pri brzini od 60 kilometara na sat, na tijelo djeluje ubrzanje 20 puta veće od gravitacionog ubrzanja (20g) što znači da postajemo 20 puta teži. Prema tome, u takvom sudaru majka koja je, recimo, teška 50 kilograma dobija težinu od čak tone, kojom pritiska svoje dijete u slučaju čeonog sudara - upozorava Damir Okanović iz Komiteta za bezbednost saobraćaja.

Treba, takođe, uvek imati u vidu da su djeca znatno osjetljivija u odnosu na odrasle.

- U nekom sudaru roditelji mogu proći maltene bez ijedne povrede, a dijete koje nije u auto-sjedištu da izleti kroz šoferšajbnu i pogine - objašnjava Okanović.

Koliko je značajno korišćenje pojaseva i napred i pozadi odnosno auto-sedišta može se i slikovito objasniti.

Kako projektil

- U čeonom sudaru pri brzini od, recimo, 40 kilometara na sat, nevezani putnik na zadnjem sjedištu udara vozača ili suvozača kao da im je sa drugog sprata skočio na leđa. U takvoj situaciji tijelo nevezane osobe može poput projektila da ubije sve druge u vozilu iako oni imaju pojas - naglašava Okanović.

Vazdušni jastuk nije zamjena za pojas

Mnogi bez osnova smatraju da ne moraju naprijed da se vezuju ako u vozilu postoje vazdušni jastuci.

- Vazdušni jastuk nikako nije zamjena za pojas već ima efekta samo kad je vozač ili putnik vezan. Vazdušni jastuk se ispaljuje brzinom od 320 do 350 kilometara na sat i dešava se da pri čeonom sudaru ubije čovjeka koji nije vezan. Tada često dolazi do loma vratnog dijela kičme - ističe Okanović.

Vječito pitanje: Zašto me država tjera da koristim pojas?

Većina neodgovornih vozača i putnika kršenje zakona u vezi sa korištenjem pojasa pravda kontrapitanjem: "Zbog čega me država tjera da se vezujem kada je to moj život?". Međutim, kako kaže Okanović, to apsolutno nije tačno.

- Rekli smo već da nevezani putnik i vozač može prilikom prevrtanja poput projektila ubiti sve druge u vozilu koji koriste pojas. Takođe, postoji odgovornost i prema zajednici jer u slučaju povrede u sudaru angažuje se Hitna pomoć i ljekari u bolnici. Recimo, nedavno je jednog vikenda u Beogradu bilo toliko povrijeđenih u sudarima da su otkazane operacije u svim bolnicama. Jednostavno, zbog zbrinjavanja povrijeđenih u nezgodama potrošene su sve rezervi krvi tako da pacijenti koji su ranije zakazali operaciju nisu mogli da imaju tretman - naglašava Okanović.

Sudar pri brzini od 60 na sat kao skok sa petog sprata

Kako bi bilo jasnije koliko koban može da bude sudar, evo nekoliko primjera - pad sa koje visine je pandan čeonom sudaru prilikom određene brzine.

U prvoj koloni navedena je brzina automobila u kilometrima na sat, u drugoj visina sa koje se dostiže brzina jednaka sili čeonog sudara u metrima, a u trećoj sprat sa koje se dostiže brzina jednaka sili čeonog sudara.

    40 6,45 drugi sprat 

    50 10,2 četvrti

    60 14,9 peti

    100 45,8 četrnaesti*

* u sudaru pri ovoj brzini ni pojas ne može pomoći