Atraktivna Sanja Matić iz Banje Luke jedna je od najuspješnijih manekenki u Bosni i Hercegovini. Ona se može pohvaliti reklamnom kampanjom za čuveni „L'Oréal Paris“, a dame širom svijeta mogle su u frizerskim salonima, ali i na kutijama farbi za kosu vidjeti portret ove lijepe Banjalučanke.
Hod s knjigom
Nakon Londona i Pariza, stacionirala se u Njujorku, u kojem je ostvarila sve svoje snove. Nedavno se vratila u Banju Luku, gdje razmišlja o pokretanju nove karijere dizajnera enterijera, uz modeling kao stalnu pratilju.
Kako ste ušli u svijet modelinga?
- Još kao dijete sam bila mršavica i dosta viša od svojih vršnjaka, pa su me roditelji upisali na kurs manekenstva da bih naučila hodati uspravno. Bili su to mjeseci hodanja s knjigom na glavi. Manekenstvo mi je postalo hobi, mjesto za druženje s prijateljima i dječije opuštanje.
Kada sam imala 14 godina, moja tadašnja agencija „Primera Look“ iz Banje Luke me odvela na kasting koji se održavao u agenciji „Midiken“ iz Zagreba. Bilo je tu modnih agenata iz cijelog svijeta i tu sam prvi put zapažena. Do tada nikad nisam razmišljala o nekoj ozbiljnijoj karijeri niti mi je, da budem iskrena, to bila želja. Sve se desilo spontano.
Kako je izgledao Vaš put od Banje Luke do svjetskih pista?
- Moje prvo putovanje bilo je u London, a odmah zatim u Pariz, u koji sam se vraćala više puta. Iz tog vremena ne nosim lijepe uspomene, jer je bilo vrlo teško nositi se s odvojenošću od porodice. Niko me nije mazio i pazio i nisam govorila francuski jezik. Nisam znala šta znači boriti se sam za sebe, tako da mi je to sve bilo veoma konfuzno. Međutim, kada sam sa nekih 19-20 godina stigla u Njujork, bila je to druga priča. Našla sam se na istim talasnim dužinama s agencijom, bili su prijateljski raspoloženi, na poslu nisi samo „mannequin'', kao što je to bio slučaj u Parizu, ovdje sam bila ja i osjećala sam da me cijene. Nedugo zatim sam dobila posao za „Ralph Lauren“ i saradnja s njima se nastavila narednih pet godina. To je bio jedan od razloga stalnog vraćanja u Njujork, a nakon toga su uslijedili drugi poslovi i, naravno, stvaranje novih prijatelja. Njujork mi je postao kao druga kuća.
Koje su to najznačajnije kampanje iza Vas?
- Radila sam dosta kampanja. Interesantna mi je bila kampanja za „Benetton“, čije je snimanje bilo u Veneciji. Vrlo veselo i šareno iskustvo. Zatim, kampanja za „Champion and Target“ u Njujorku, „L'Oréal“ u Parizu, „Aubade“ iz Pariza, ali je snimanje bilo na Kostarici, za časopise „Vouge Spain“, „Biba France“, „Votre“, „Baute France“, „Cosmopolitan International“, „Lufthansa magazin“…
Svjesni činjenice da modeling karijera ne traje vječno, zaljubili ste se u dizajn enterijera…
- Oduvijek sam imala osjećaj za lijepo, voljela sam sve što je kreativno, osjećala sam da moj sljedeći poziv mora biti nešto što će me ispunjavati i inspirirati. Ideja za dizajn enterijera se počela rađati u mojoj glavi još na samim počecima modelinga, ali je trebalo vremena i hrabrosti da krenem tim putem. Dosta sam putovala i nisam imala bazu, danas sam ovdje, sutra ondje, i to mi je otežavalo školovanje, ali i pomoglo u razvijanju kreativnosti, da upoznam sebe, proširim vidike i shvatim šta stvarno želim u životu. Kad sam konačno učinila prvi korak i upisala školu unutrašnje arhitekture u Londonu, shvatila sam da je to to. Crtala sam i učila svuda, po aerodromima, kafićima, holovima zgrada, čitaonicama. Malo pomalo, modeling sam stavljala po strani, a u prvi plan je izlazio dizajn enterijera. Još sam na nekom početku te karijere, ali trudim se i dajem sve od sebe, pa šta bude. Sad mi je modeling sekundaran posao, dakle, još odrađujem neke poslove i ne planiram stati dok god ih ima, ali moje misli su trenutno usredotočene na novu karijeru i nadam se da ću u njoj imati uspjeha u budućnosti.
Šetnja Menhetnom
- Godinama sam živjela na relaciji Njujork - Banja Luka. Nikad nisam mogla da izdržim više od tri mjeseca da ne dođem kući. U suštini sam ista osoba ovdje ili ondje, nije bitno. Redovno održavam kontakt s prijateljima na obje strane. U Njujorku idem na kastinge, radim, razgledam muzeje, ulice, parkove. U stanju sam da hodam satima. To je moj neki vid meditacije. Meni Njujork dođe kao odmor. Kad dođem kući, ne radim, ali imam porodicu, daleko više prijatelja, momka i uvijek sam za svih njih tu. To zahtijeva mnogo više energije nego moj posao i svakodnevno hodanje ulicama Menhetna.
Radili ste za čuveni „L'Oréal Paris“, kakva iskustva nosite s tog snimanja?
- Snimanje je bilo vrlo kratko, svega dva sata, i od toga većina vremena je utrošena za feniranje i nešto malo šminke. Najkraće je trajao sami shooting, dobili smo sliku u svega nekoliko klikova. To je prvi put da su se moje slike pojavljivale i na našem tržištu, reklame na televiziji, u časopisima i u radnjama kozmetike. Inače, nisam voljela da pokazujem slike prijateljima, ali ovaj put nisam mogla izbjeći.
