Branislav Brajan Rašić (Brian), čovjek je pred čijim objektivom su pozirali Dejvid Bouvi (David (Bouwie), grupa „Rolling Stones“, Brus Springstin (Brucea Springsteen), Blondi (Blondie), Tejlor Svift (Taylor Swift), Ejmi Vajnhaus (Amy Winehouse) „Eurythmics“, Pol Mekartni (Paul McCartney), Erik Klepton (Eric Clapton), „Coldplay“, „Led Zeppelin“ i mnogi drugi.  

Ovaj Beograđanin svjetsku karijeru stekao je u londonskim agencijama, koje su pratile sve najvažnije događaje i osobe sa svjetske muzičke scene. Krajem osamdesetih njegova stalna adresa stanovanja postaje glavni grad Velike Britanije. Fotografirao je 8.000 koncerata, ima više od 80.000 fotografija, ipak „Stonesi“ su mu ipak najdraži. Kako kaže, 1973. godine s njima je potpisao ugovor koji važi do kraja života.

 Moj DNK

 U razgovoru za „Dnevni avaz“ jedan od najpoznatijih rok fotografa na svijetu otkrio nam je da u posljednje vrijeme živi na relaciji London-Beograd, da je nakon skoro četiri decenije rada malo usporio i da se trudi da radi samo ono što želi ili dobro plaćene poslove.

- Mogu da uživam, kako bi rekli, u plodovima minulog rada. Moj rad se prodaje širom planete kroz moju agenciju „Getty Images“. Trenutno u Beogradu pripremam izložbu, koja će se održati krajem maja u okviru Fotorama 09 – Festivala umjetničke fotografije. Sljedeće godine sam u Limi, peruanskoj prijestonici. U pripremi je i dokumentarni film o mom radu koji se snima već nekoliko godina i treba da bude gotov sljedeće godine. Imam u planu i da napišem autobiografsku knjigu, a došao je red i da sklopim neke knjige sa fotografijama. Uglavnom, nije mi dosadno – priznao je Rašić.

 Izložba "David Bowie by Brian Rašić", osim u Srbiji predstavljena je i u Hrvatskoj i Makodoniji. Da li ćemo i mi u Bosni i Hercegovini imati priliku da je vidimo?

-Što se Sarajeva tiče, ja bih veoma rado izlagao. Ali, nije pokazan interes od bilo koga za tako nešto. Rado bih se odazvao pozivu.

 Odlikujete se objektivnošću i skromnošću. Kako ste uspjeli ostati jednostavni, ipak poznajete mnoge zvijeze.

-Ili si takav ili nisi. To je moj DNK, pošto ne vjerujem da se to može naučiti.

Ipak najveći

Po čemu se izdvajate od drugih u svom poslu?

- Smatram da je moja formula oduvijek bila ljubav prema muzici i fotografiji. Ta želja da sve vidim, čujem i fotografiram. Upornost također. Smatram da sam most između muzike i muzičara i onih koji je vole. Ja ovjekovječim ono, što druga strana želi da vidi. Fanove približavam onome koga vole. Zato kažem da sam most, a recept ne postoji, recept sam ja sam i to kako vidim i osjećam kroz objektiv mog fotoaparata.

 Kakav je bio Dejvid Bouvi za saradnju, a kakvi su "Stonesi"? Koliko ih poznajete privatno?

- Dejvid je bio izuzetan lik. Veliki umjetnik, prijatnog karaktera i često nasmijan i uvijek pozitivnog stava. Najviše sam radio live nastupe za njega, ali smo sarađivali i van bine naravno. Sa takvima je najlakše. Znao je šta hoće. Čovjek koji je ostavio najjači utisak kao umjetnik muzičar na mene. „Stonesi“ su vrlo kompaktna mašinerija koja funkcionira kao cjelina zahvaljujući mnogo, mnogo ljudi koji je stvaraju i svako radi svoj posao. I svi se mi nekako znamo. Oni rade svoj posao i žive svoje živote. Svako čudo prođe za dva dana, samo “Stonesi” traju vječno.

 Kojim fotografijama se najviše ponosite?

-To je zaista teško reći. Ono što bi bilo lako je reći je da su to fotke Bouvija i „Stonesa“, pošto su mi to najdraže saradnje, a i zaista su najveći u tome što rade. Naravno, dobra fotka nije samo kad su ti neki veliki na njoj, ali kažem, teško je izabrati pa i zapamtiti.

 Ko je najljepša od svih žena, koja je stala pred Vaš objektiv?

-Snimao sam zaista dosta žena koje i volim i poštujem po radu. Ne bih ih mjerio samo po ljepoti, žene su lijepe, to je činjenica. Od Blondi pa do Rijane (Rihanna) preko Bijonce (Beyonce), volim da snimam žene, prirodno je.

Sad i odmah

Koje poznate ličnosti ne vole da se fotografiraju?

- Nemam nekih pretjerano loših iskustava. Uvijek se radi i mora da se završi posao. U pitanju je saradnja, pa ako neko i nije baš u tom fazonu, izdržat će, mora. Nik Kejv (Nick Cave) ne voli fotografe, ali nisam lično imao problema.

Koliko su se mediji promijenili i kako uspijevate da opstajete danas? Razmišljate li o mirovini?

- Sve se promijenilo. Nekad su fotografi bili i više cijenjeni i poštovani. Digitalna fotografija je omogućila da „svako bude fotograf“. Sve je sad i odmah. Izgubila se ta neka čarolija. A i same fotografije imaju daleko kraći vijek trajanja. Naravno, tehnologija ima i svojih pozitivnih osobina. Nisam protiv toga, ali ti dani kada smo u „dark roomu“ osjećali miris razvijača i fiksira da bi vidjeli šta smo uradili na filmu, te magije više nema. Danas fotograf sve radi sam. I snima i sređuje fotke i šalje ih gdje treba. Teže je zapravo, a sve manje plaćeno, radi nevjerovano velike ponude. O mirovini ne razmišljam pretjerano. Uvijek sam radio kako sam htio pa tako i sada. Danas manje, kako sam rekao, ali minuli rad pomaže zasluženi odmor. Jedan poziv mijenja sve.

 Šta mislite o trenutnoj muzičkoj rok sceni?

-Nikad nije dosadno! Da li su u pitanju „dinosaurusi“ ili mlađi, novi bendovi, rok je tu da traje i ostane. Bolje da liči na nešto nego da ne liči ni na šta, kako je Goran Bregović rekao.

Da li još imate tremu ili je sve postalo rutina?

- Ne znam da li je to trema, ali imam „leptire u stomaku“. Čak šta više, taj osjećaj je ono što me vodi. Ne volim da sam previše opušten kada radim.

 Što bih volio, to je nemoguće

Imate li neku neispunjenu želju i koga Vam je žao što niste mogli fotografirati?

- Čini mi se da sam ipak ispunio neke svoje želje, radeći s herojima na čijoj sam muzici odrastao. Ono sto bih volio je nemoguće. To je ono vrijeme kada nisam bio dovoljno odrastao da radim velikane poput Džimija Hendriksa (Jimi Hendrix), Džima Morisona (Jim), Dženis Džoplin (Janis Joplin), Marka Bolana (Marc), Džona Lenon (John Lennon) i slični kojih nema odavno među nama.

 “Stonesi“ u Americi su druga priča

 Idete li sa "Stonesima" na američku turneju "No Filter" na proljeće?

- Ne vjerujem. Ja sa „Stonesima“ radim po Evropi i Južnoj Americi. Ali, postoje fotografi koji ih rade u Americi. To je druga priča.

Norvežanin na svakom koncertu

 Koliko ima istinskih fanova koji prate svoje omiljene muzičare, bez obzira gdje sviraju u kojem dijelu svijeta?

-Ja samo znam za moje drage „Stones“ fanove. Oni su nevjerovatni. Znam Norvežanina koji je bukvalno vidio svaki njihov koncert na planeti Zemlji u zadnjih dvadesetak godina. To je nevjerovatno. Ti ljudi su mi kao „porodica“, srećem ih na svakom koncertu, znam i gdje stoje.