SVJETSKI A NAŠ Goraždanin s londonskom adresom

Oskarovac Izet Bučo ekskluzivno za "Avaz": Radije pričam o ljepotama naše zemlje nego o ratu

Na ranjavanje u ratu gledam kao na dio prošlosti

Razgovarala: Nerma AJNADŽIĆ
  • Bučo: Ova nagrada znači mi mnogo

    Bučo: Ova nagrada znači mi mnogo

    Foto: Promo


Goraždanin Izet Bučo danima je bio glavna vijest u bh. i regionalnim medijima nakon što je s ekipom britanskog filma „1917“  nagrađen Oskarom za vizuelne efekte. Iako su se mnogi trudili, od te velike večeri niko nije uspio doći do njega. On je 1994. godine, tokom agresije na BiH, teško ranjen, tada je transportiran u inozemstvo i sada živi u Londonu.

Vrhunac karijere

Bučo je ekskluzivno za “Dnevni avaz” govorio o prestižnoj nagradi, saradnji s vrhunskim rediteljem Semom Mendezom (Sam Mendes), životu tokom i poslije rata te se osvrnuo i na još jednog bh. oskarovca Danisa Tanovića.

Kliše pitanje, ali kako se osjećate nakon osvajanja Oskara?

- Veoma sam uzbuđen i sretan. Ponosan sam što sam bio dio tima koji je osvojio ovu prestižnu nagradu. Sama nagrada predstavlja vrhunac moje dosadašnje karijere, jer je ovo prvi film na kojem sam radio, a koji je osvojio Oskara.

Gdje Vas je vijest zatekla?

- Bio sam u svom stanu kada sam dobio vijest, to je bio super osjećaj, koji je teško riječima objasniti.

Šta Oskar znači za Vašu karijeru?

- Ova nagrada znači mnogo, veliko je dostignuće biti dio vrhunske produkcije. Također, lijep je osjećaj vidjeti da se naporan rad prepoznaje. Ovo dostignuće mi daje samopouzdanje, ali će me izazvati da poboljšam tehničko znanje neophodno za daljnji razvoj i uspjeh u “Moving Picture Company” (MPC).

Kada je Danis Tanović 2002. osvojio Oskara za najbolji strani film “Ničija zemlja”, rekao je da je ta nagrada za njegovu Bosnu i Hercegovinu. Koja je Vaša poruka?

- Te 2002. godine bio sam na fakultetu i sjećam se trenutka kada je “No Man's Land” pobijedio. Nisam mogao biti ponosniji nego u tom trenutku kada je Danisu uručena nagrada. Danisovo dostignuće u svijetu filma meni, kao studentu, dalo je poticaj da nastavim marljivo raditi i da učim još više. Ne sumnjam da je svojim govorom dodirnuo i mnoge druge širom svijeta. Film “No Man's Land” je Danisova priča s radnjom u BiH. Kada bih se našao da radim na tako relevantnom filmu, moja bi poruka bila ista. Film “1917” je priča Sema Mendeza o Prvom svjetskom ratu i hrabrosti dva vojnika na zadatku da prenesu važnu poruku i spase živote 1.600 britanskih vojnika. Bio sam dio tima od 600 talentiranih umjetnika iz različitih zemalja svijeta i nadam se da će naš rad inspirirati mnoge druge da se bave filmom, bilo da pišu, režiraju, rade na sceni ili s vizualnim efektima.

Novi projekt

Kada ste 1994. godine transportirani iz Goražda, jeste li mogli sanjati da ćete imati svjetsku karijeru i ovoliki uspjeh?

- Godina 1994. bila je davno, ne sjećam se tadašnjih misli, ali zasigurno vam mogu reći da tada ni u snu nisam pomislio da ću raditi u vodećoj firmi za vizuelne efekte poput “Moving Picture Company” i u timu najvećih umjetnika industrije.

Od svečane ceremonije dodjele Oskara jedna ste od glavnih tema u BiH, možda ste i čitali brojne tekstove o Vama. Koliko ono što Vam se desilo u domovini utječe na Vaš život?

- Nisam aktivan na društvenim mrežama, nemam Twitter, a ni Facebook, jedine vijesti koje sam imao je ono što sam čuo od prijatelja i familije. Poslali su mi neke linkove da pogledam. Međutim, mi smo prije mjesec krenuli s novim projektom, na šta sam trenutno koncentriran. To što se dogodilo u ratu ne utječe puno na mene. Na to gledam kao na dio prošlosti i pokušavam da ne razmišljam puno o tome, trudim se da svu svoju koncentraciju usmjerim na sadašnjost, budućnost i posao koji volim raditi.

Pričate li o tome u svom novom životu u Velikoj Britaniji?

- Iako su neki moji prijatelji i kolege zainteresirani za moju prošlost, trudim se da ne pričam puno o njoj i onome što mi se dogodilo. Radije pričam o ljudima, familiji i prijateljima, bosanskoj hrani, načinu na koji se šalimo, humoru i prirodnim ljepotama naše zemlje.

Holivudski san

Nama se čini kao da živite holivudski san. Kako taj san, ustvari, izgleda? 

- Definitivno ne bih rekao tako, daleko sam od holivudskog stila života iz mnogih razloga. Rad na filmu je težak proces, ali je i nagrađen, i raditi na tako visokoprofilnom projektu s nevjerovatnim talentom je privilegija.

  • Scena iz filma “1917” na kojoj se vidi dio vizuelnih efekata

    Scena iz filma “1917” na kojoj se vidi dio vizuelnih efekata

    Foto: Promo


Mijenjam perspektivu

Često dolazite u domovinu. Kako Vam Bosna izgleda iz perspektive Velike Britanije? 

- Idem u Bosnu bar jednom godišnje. Čim avion sleti, osjećam se kao kod kuće. U trenutku kada promijenim govorni jezik, i moja perspektiva se mjenja. U suštini ne volim porediti i nastojim provesti što više vremena s porodicom i prijateljima, razgovarajući o životu i uživati u tom provedenom vremenu s njima.

NA VRH

Komentari

Podijeli članak na