Jedno od najprepoznatljivijih TV lica N1 televizije Zvonko Komšić uređuje i vodi emisiju „Dan uživo“. Godišnji odmor proveo je uglavnom u Bosni i Hercegovini, a nekoliko dana na moru bilo mu je dovoljno da napuni baterije i pripremi se za novu sezonu i jesenju programsku shemu.
U razgovoru za „Avaz“ otkrio je s kojim izazovima se nosi, koliko je korona utjecala na njegov posao, ko su mu uzori, koje novitete sprema u narednom periodu i kako provodi slobodno vrijeme.
Isti izazovi
- Izazovi su ostali isti, svaka sezona je tu da se podigne letvica više, pitati ono što drugi ne žele ili ne smiju, govoriti o onome što javnost zanima, što je u njihovom interesu i, svakako, biti u službi "malih", običnih ljudi, moto je kojim ću se i dalje voditi – rekao je Komšić.
Koliko je korona promijenila Vaš radni dan?
- Mnogo. Ova godina je, svakako, bila veliki izazov za sve nas koji radimo na N1, jer su gledatelji, kao i čitatelji našeg portala, navikli da imaju tačnu, provjerenu, istinitu i vjerodostojnu informaciju. Na poslu se svi držimo mjera i uputa, nosimo maske, držimo fizičku distancu, vodimo računa o vlastitom zdravlju, ali i zdravlju onih koji dođu u naš studio. Moj radni dan ostao je isti ako govorimo o pripremi za teme, sugovornike, jer sam i u doba pandemije i dalje veliki štreber.
Vodite i uređujete emisiju „Dan uživo“, a, osim toga, često ste i reporter s lica mjesta. Koji posao radije birate?
- Podjednako volim raditi i jedno i drugo. Najsretniji sam kada u radnoj sedmici imam sve pobrojano. Ne volim monotoniju, nego sam od onih koji vole da se kreira i proizvede vijest, volim "breaking" situacije, javljanje uživo, koje daje poseban adrenalin, a opet volim i kada u udobnosti studija N1 prekoputa sebe vidim one koji kreiraju budućnost ove zemlje pa ih pitati i propitati na svoj način.
Veoma otvoreno ulazite u dijalog s gostima. Kada se kamere ugase bude li nekih neobičnih situacija?
- Manje-više, većina gostiju i sugovornika zna na šta dolaze. I znaju da nisu kod mene u studiju da bi držali monolog, iznosili floskule, nego da će dobiti pitanje "u glavu", i to isto pitanje po nekoliko puta, ne bi li dali konkretan odgovor. Ne volim kada neki gost okoliša, ili vrda, pa im često upadam u riječ s potpitanjem, što se nekima sviđa, a nekima ne. Neki gosti, kada se ugase kamere, prigovore, neki se nasmiju, neki kažu: "Ovaj put si me poštedio", a jedan od njih nije znao kuda da izađe iz studija kada smo završili intervju. Moguće da sam previše insistirao na "konkretnom“ odgovoru pa je ostao zbunjen.
