Euroliga je u proteklim godinama postala oaza za zvijezde koje više svoje mjesto ne mogu naći u NBA ligi. Fascinantno je da u Evropu ne dolazi škart i igrači sa krajeva klupa, već ozbiljna imena.
Nešto što nije bio slučaj u prošlosti. Rijetka ozbiljna imena provela su pa makar i utakmicu u dresu nekog evropskog tima.
Povratak nekih igrača iz NBA lige ne računam u te novopridošle zvijezde.
Nikola Mirotić, Aleksej Šved (Shved), Jan Veseli u prošlosti ili Vili (Willy) i Huančo (Juancho) Hernangomez u sadašnjosti su igrači koji su već upoznati sa evropskom košarkom, stilom i načinom na koji se igra i trenira, kako se treneri ponašaju prema svojim igračima i slično. Na kraju krajeva, i sami su Evropljani.
Dolazak Kembe Vokera (Walker) i potencijalni potpis Džona Vola (John Wall), dvojice igrača koji su prije nekoliko sezona bili pod ugovorima vrijednim preko 180 miliona dolara, doista govori o napretku Eurolige u očima američkih superzvijezda.
Može se povući i paralela sa još jednim velikanom, Karmelom Entonijem (Carmelo Anthony).
Entoni je u svojoj karijeri uvijek najviše dominirao na utakmicama reprezentacije na Olimpijskim igrama i Svjetskim prvenstvima. Razlog je njegov stil košarke, koji izgleda kao naručen za Evropu.
Linija za tri poena je bliža, stoga njegove duge dvojke, s kojima je veći dio karijere proveo u romantičnoj vezi, postajali su šutevi za tri poena.
Ipak, u svemu tome Entoni se nije pronalazio. Prije samo nekoliko godina Entoni je odabrao klupu nekolicine NBA ekipa, umjesto mjesto na tronu, napravljenom samo za najveću superzvijezdu u historiji Eurolige, koji je Dimitris Janakopulos (Dimitrios Giannakopoulos) napravio samo za njega u dvorani "OAKA" u Atini, ne bi li nevjerovatni Entoni postao igrač Panatinaikosa.
To dovoljno govori kakav stav su imale zvijezde o Evropi u prošlosti, srećom to se promijenilo.
Da se ipak vratimo na nove košarkaše. Vol i Voker kao predvodnici jedne specifične generacije košarkaša bi mogli napraviti veliku pomamu u najelitnijem kontinentalnom takmičenju.
Njihovi ugovori neće biti ni približni onima koje su nekoć imali. Finansijska moć Eurolige ne može, niti će se ikad moći takmičiti sa NBA ligom. Nebitno je s koliko arapskih šeikova oni flertuju, zavodeći ih proširenjem Eurolige i igranjem Final Foura u Dubaiju.
Količina marketinškog potencijala je nesrazmjerna.
Međutim, poenta nije u novcu, poenta je u tome što ovo više nije zona koju najbolji svjetski košarkaši samo prelete nekoliko puta godišnje.
Igrače iz NBA lige (osim Evropljana), posebno velike zvijezde, svoje karijere češće su završavale u Kini, Australiji ili Japanu nego u Evropi.
Treba pružiti ruku i Evropljanima koji su nam ovo omogućili.
Uspješne karijere Dirka Novickog (Nowitzki), Pau Gasola i Tonija Parkera u prošlosti, te Luke Dončića, Nikole Jokića i Janisa Adetokumba (Giannis Antetkounmpo) u sadašnjosti, makar i nenamjerno, donijele su veoma uspješan period za ljubitelje evropske košarke.
Uz sve odlične ekipe koje se formiraju ove sezone - od beogradskog Partizana do minhenskog Bajerna i Panatinaikosa, očekuje nas šou u Evropi, a tek smo na početku.
