U Mostaru je u srijedu navečer u 58. godini preminuo nekadašnji igrač, kapiten i legenda Veleža Vladimir Matijević. Od trenutka kada se pojavila informacija da je popularni Dada teško bolestan, njegovi prijatelji, navijači “Rođenih”, nekadašnji saigrači znali su da će to biti njegova najteža utakmica karijere. Utakmica iz koje će teško izaći kao pobjednik.
Bez Dade se nije mogla zamisliti odbrana Veleža u periodu kasnih sedamdesetih do sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Poseban šmek
Kapitensku traku mostarskog kluba Matijević je nosio 50 puta, dva puta osvojio je s Veležom Kup Jugoslavije, igri “Rođeni” davao je neki poseban šmek.
Uz imenjaka Skočajića bio je tek jedan od dvojice igrača koji su igrali obje finalne utakmice Kupa Jugoslavije. U prvom finalu 1981. godine na beogradskoj Marakani protiv Željezničara (3:2) Matijević je igrao uz Envera Marića, Avdu Kalajdžića, Aleksandra Mičića, Tomislava Ledića, Veselina Đurasovića, Vladimira Skočajića, Blaža Sliškovića, Vahida Halilhodžića..., a sve pod vodstvom trenera Miloša Milutinovića, koji je umro 2003. godine
Pet godina kasnije kao kapiten Dada je predvodio “Rođene“ u još jednom velikom finalu, ovaj put protiv Dinama iz Zagreba na tadašnjem stadionu JNA u Beogradu kada je Velež slavio 3:1. Osim Matijevića, u ekipi su bili još Vukašin Petranović, Goran Jurić, Nenad Bijedić, Sead Kajtaz, Predrag Jurić, Semir Tuce, Skočajić...
Strateg je bio Duško Bajević. Za sva vremena će ostati slika u kojoj sudija Čolić pokazuje crveni karton Matijeviću zbog igranja rukom u samoj završnici, a Dada kapitensku traku prepušta upravo Skočajiću. Ipak, desetak minuta kasnije Dada je kao kapiten Veleža prvi podigao veliki pehar.
Nažalost, sudbina se okrutno poigrala s tom generacijom, 2009. je preminuo Marko Kana Čolić, koji je bio trener u stručnom štabu, dvije godine kasnije junak finala, dvostruki strijelac Nenad Ćeća Bijedić, a sada Dada. Matijević je u karijeri nosio i dres olimpijske reprezentacije Jugoslavije na Igrama u Moskvi 1980. godine.
Vjeran klubu
Dres Veleža Dada je nosio dugo, uostalom kao i svi njegovi saigrači s kojima je i počeo trenirati, igrati po mahalama, sve do 1987. godine. I po završetku igračke karijere bio je uz Velež, nije propuštao utakmice kako na domaćim tako dobrim dijelom i na gostujućim terenima.
Njegov kafić "Libero" bio je godinama mjesto u kojem ste mogli susresti različite generacije Veležovih igrača u raspravama prije svega fudbalskim, sportskim, u kojima ste mogli čuti dobar vic, foru, u kojem ste mogli i dočekati rane jutarnje sate u opuštenoj atmosferi.
Posljednji ispraćaj Matijevića bit će održan danas ispred Gradske mrtvačnice Bijeli brijeg u 17 sati, nakon čega će biti sahranjen na groblju Masline.
Podrška “Crvenoj noći”
Na “Crvenoj noći” u Sarajevu u decembru prošle godine našla se i lopta s utakmice polufinala Kupa Jugoslavije 1986. godine između Veleža i OFK Beograda koju je poklonio upravo Matijević. Već tada su njegovi prijatelji znali da je Dada teško bolestan.
Nažalost, posljednjih mjeseci Dade je bilo sve manje na njegovom uobičajenom mjestu, u “Liberu” je bilo sve manje žamora, smijeha, njegovi saigrači više nisu dolazili na uobičajeno mjesto okupljanja, uglavnom se svodilo na kućne posjete, pozive telefonom.