Živimo u vrijeme kada sve pljujemo, nikada nam ništa ne valja, pričamo samo o vlastitom savršenstvu... Zato su pozitivne reakcije javnosti na izvedbe naših rukometaša u Kataru dokaz da su Nikola Prce, Dejan Malinović, Muhamed Toromanović, Ivan Karačić, braća Burić i ostala ekipa selektora Dragana Markovića napravili dobar posao. Bez obzira na nesretne i nespretne poraze.
Sportske nepravde
Poštena borba, izgaranje na terenu do posljednjeg atoma snage, ravnopravna igra u svom debiju na velikoj pozornici s iskusnijim i jačim rivalima prometnuli su rukometne „Zmajeve“ u naše junake, idole nacije...
- Veoma sam ponosan na svoju ekipu. Nijednog momenta nismo odgovarali nesportski na velike nepravde. Nećemo se žaliti ni na koga, uzet ćemo sve na sebe. I oni moraju biti ponosni na sebe, imaju razlog - tako je selektor naše rukometne reprezentacije Dragan Marković Marka prokomentirao nesretan i nespretan poraz od Tunisa.
Ponosni trebamo biti svi na naše rukometaše koji su se borili kao lavovi u Kataru, prkosili jačim i snažnijim. Najbolji dokaz je upravo meč s Tunisom. Zanemarivši naše greške, reprezentacija koja ima visoke aspiracije tek je uz pomoć sudija slomila otpor bh. lavova. Prepoznali su te stvari i Bosanci i Hercegovci, koji su, prije svega na društvenim mrežama, zasuli profile naših reprezentativaca rafalima riječi podrške. Svaka čast i jednima i drugima.
U postratnom periodu našu rukometnu reprezentaciju vodile su trenerske veličine pred kojima se nismo stidjeli gdje god da bi došli. Sead Hasanefendić, Abas Arslanagić, Kasim Kamenica, Halid Demirović, Jasmin Mrkonja... bili su na kormilu našeg državnog tima, ali Dragan Marković je napravio najviše.
Od 2011. godine, kada je zasjeo na klupu bh. reprezentacije, Marković je prošao kroz turbulentan period. No, baraž protiv Njemačke kada smo u revanšu rasturili na proste faktore jednu velesilu mirisao je na nešto dobro. I desilo se 2014. godine. U baražu smo eliminirali favorizirani Island i prvi put ovjerili kartu na jedno veliko takmičenje. Prvi put, nije šala, a ruku na srce, po imenima smo ranije imali možda i jače selekcije, ali ova ima nešto posebno.
Dušu, srce, kvalitet i karakter, koji su satkani u jedno. Zasluga je to, sasvim sigurno, našeg selektora, koji je vidio potencijal u mladim igračima, usadio im borbeni duh i oni danas ne prezaju da se upuste u boj s najjačim na svijetu.
Let ka Poljskoj
Napravili smo nešto po čemu nas cijene i poštuju. Rukometna reprezentacija sa selektorom Markovićem na čelu tek treba da u budućnosti kaže sve što ima. Porođajne muke su prošle u Kataru i više ništa neće biti kao što je bilo.
Čeka nas nastavak kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2016. godine u Poljskoj. Tri pobjede (dvije protiv Litvanije i jedna kući nad Bjelorusijom) trebale bi biti dovoljne.
Uz podršku kakvu zaslužuje, Markina ekspedicija je sposobna za to. Sretno i naprijed, „Zmajevi“!
Karijeru počeo u Borcu
Dragan Marković rođen je 11. oktobra 1969. godine u Banjoj Luci, gdje se i počeo baviti rukometom u Borcu. Nakon toga, igrao je za beogradsku Crvenu zvezdu, njemačke klubove Tus Šutervald i Vilštet. U Vilštetu je završio igračku i započeo trenersku karijeru. Nakon toga, trenirao je bundesligaša Veclar, sarajevsku Bosnu, njemački Kasel, banjalučki Borac i poljski Azoti Pulavi. Na poziciju selektora rukometne reprezentacije BiH postavljen je 26. oktobra 2011. godine. Eliminacijom Islanda u baražu u ljeto prošle godine, odveo je našu reprezentaciju prvi put na jedno veliko takmičenje - Svjetsko prvenstvo u Kataru.