Svoja imanja u Sarajevu, koja su ostala nakon što su napustili glavni grad BiH, Srbi sve ćešće prodaju Arapima, piše "EuroBlic".

Ukratko, cijene zemljišta čiji su katastarski vlasnici ili nasljednici Srbi u Sara­jevu je premašila nebeske visine, a skoro na prste se mogu prebrojati Srbi koji­ma Arapi još nisu isplatili milionske novčane iznose za pradjedovinu.

Dok se Srbi nekoliko stotina kilometara dalje svađaju oko toga ko je veći patriota i ko je kome ukrao par stotina glasova, Arapi iz Kuvajta i Saudijske Arabije na nekadašnjoj srpskoj grudi grade nekoliko "Beograda na vodi".

Arapi nude sve

Sarajevsko naselje Ilidža, biser ovoga grada s Vre­lom Bosne, na kojem je i carevima onomad zastajao dah, danas je preplavljeno arapskim vilama i pismom. U Ilidži, jednom od najvećih sarajevskih naselja, u kojoj je prije rata živjelo većinsko srpsko stanovništvo, danas se na ulici govori uglavnom arapskim i turskim jezi­kom. Cjenovnici u lokalima su istaknuti na arapskom, bilbordi na firmama - na arapskom.

Ne tako dav­no, zemlja uz Vrelo Bosne i Rimski most iz 16. vijeka bila je katastarski u vlasniš­tvu Srba.

Starosjedeoci u Sarajevu, među kojima su i lokalni Bošnjaci, opisuju slikovito da je "srpska zemlja bila tolika da si morao voziti 45 minuta automobilom da je prođeš". Vjekovima srpska - danas je arapska, a ona šačica Srba koji još nisu prodali svoju čeka na odgovarajuću cijenu. Pitanje je dana, jer Arapi nude sve.

Uz Ilidžu je i naselje Osi­jek, mjesto na kojem su sa­rajevski Srbi prije rata sjekli badnjake. Danas ga zovu Osik, a sve su glasnije priče da se "više od 30.000 vehabija sprema se da nadogradi osnovnu školu", koja je pre­malena za 2.500 đaka.

U šoku su i Sarajlije mu­slimani, koji tvrde da "ne znaju odakle tolike komšije", po nekim - mada još nedokazanim tvrdnjama, čak nekoliko desetina hiljada novopečenih Sa­rajlija koji ni dokumenata BiH nemaju. Dok se mnogi preispituju, na sarajevski aerodrom Butmir slijeće toga dana prvi avion iz Dubaija.

Teška situacija

Pokušavamo da od Srba koji još nisu prodali pradedovinu saznamo zašto su se odlučih na posljednji čin koji znači potpuno brisanje.

Slaviša Crnogorac jedan je od posljednjih koji čekaju da prodaju zemlju. Njego­va je tik uz Rimski most, ali je ne može prodati dok nadležni u opštini ne upale zele­no svjetlo. A i to je pitanje dana. Kako kaže, za prodaju svoje rodne grude odlučio se zbog teške ekonomske situacije. Gdje ne može doći do posla ne može ostati ni živjeti.