Posljednjih mjeseci sudionici smo frekventnog objavljivanja predizbornih anketa, različitih međunarodnih i domaćih organizacija, koje za svoj navodni cilj imaju sondiranje javnog mijenja ili mišljenja građana o trenutnoj poziciji političkih stranaka i/ili pojedinih kandidata. Njihova namjera u suštini je dobra, slične aktivnosti se odvijaju i u susjednim zemljama, kao i u onim razvijenim zemljama zapadne hemisfere, no ono što je obilježje ovdašnjih anketa koje tretiraju političku stvarnost u Bosni i Hercegovini jeste određena metodološka manjkavost koja dovodi u pitanje rezultate takvih predizbornih anketa. One ankete (public polls) koje se rade u inozemstvu, ipak sadrže vrlo jasan i naukom potkrijepljen metodološki okvir iz čega ponajčešće proizlazi kvalitetna prognostika, odnosno stepem pogođenih izbornih rezultata.
Ako bismo, u slučaju naše zemlje, uzeli jednog od međunarodnih anketara, koji je istovjetnu anketu objavio u dnevnim listovima i to ponovljeno, tada kao prva impresija nam dolazi izuzetna nepreciznost u metodološkom okviru, kao mi namjera da se rezultati ankete nametnu kao izraz volje građana. Dakle, normalne okolnosti predviđaju planiranje uzorka (sampling) u zavisnosti od ukupnog broja građana koji će izaći na izbore i on kao takav se planira na broju 600, 900, 1200 ili 1500 ispitanika. Veći broj glasača koji može izaći na izbore pretpostavlja i veći uzorak. Tačnije, kada pročitate da je pojedino istraživanje rađeno na uzroku od, recimo, 1062 ispitanika, odmah možete vidjeti da to istraživanje ime nepreciznost u onoj mjeri da je nakon okončanja uzorkovanja od 900 ispitanika, ovaj dodatak od 162 priključen kako bi se anketa usmjerila u onom političkom smjeru kojeg zagovara anketar. Ne vjerujete takvim anketama!
Nadalje, ako želite imati dovoljno kvalitetan anketni ishod, koji će sadržavati što tačnije pokazatelje, tada vaš uzorak (sample) morate isplanirati tako da dobijete potrebnu disperziju i to, na primjer možemo uraditi na sljedeći način: uzet ćemo starosne dobi od 18-40 godina, 40-60 godina i preko 60 godina, zatim uzeti teritorijalnu rasprostranjenost gdje ćete obuhvatiti što veći teritorijalni okvir u kojem morate imati po 1/3 ispitanika iz ruralnih dijela, 1/3 iz prigradskih i 1/3 iz gradskih sredina. Anketa će biti kvalitetnija ako u uzorku isplanirate i različite obrazovne kategorije ispitanika. Što veći broj varijabli unutar disperzije imate, tada se približavate, eventualno, tačnijem anketnom ishodu koji sadrži stvarno trenutno mišljenje građana prema političkim strankama i kandidatima na izborima.
Najzad, ankete koje za cilj imaju oblikovanje svijesti glasača onako kako ih naručioc ankete vidi, stvaraju jako opasan prostor za manipulativno djelovanje u kojem rezultati izbora neće biti izraz volje građana nego isključive volje anketara i njegovih naručioca. To svakako nije demokracija. U takvim slučajevima, bolje je ne izaći na izbore nego dozvoliti da vašu izbornu svijest formiraju i oblikuju pojedinci ili organizacije koje nastoje uticati na vašu moć rasuđivanja o političkim strankama i kandidatima na izborima, jer bi u tom slučaju pobjednici izbora bili njihovi predstavnici, a ne vaši izabrani zvaničnici. Povod za takve ankete je jasan, pokušaj uticaja na izborne rezultate, zaobilazeći stvarni volju glasača, što svakako nije dobro, te kao rezultat će imati jako malu izlaznost na izborima, radi pomućene slike u glavama građana. Bolje je imati i malu izlaznost i rezultate izbora koji odgovaraju stvarnoj volji glasača, nego anketom nametnuti sistem natjeravanja građana da glasaju za one političke stranke i kandidate koje oni možda u stvarnosti ne žele.
Evo jedan primjer iz prošlosti; u vrijeme prvih višestranačkih izbora u BiH, Savez reformskih snaga Ante Markovića, koji je okupljao ozbiljnu akademsku masu oko sebe (Nenad Kecmanović, Džemal Sokolović, Emir Kusturica, Abdulah Sidran, Gajo Sekulić, Selim Bešlagić i mnogi drugi), je po rezultatima tadašnjih istraživanja javnog mijenja, imao prednost nad svim ostalim političkim partijama. Ali samo glasanje je donijelo potpuno drugačiji izborni rezultat; tri nacionalne stranke (SDA, HDZ i SDS) uvjerljivo su pobijedile, dok je tadašnji SDP na čelu s Nijazom Durakovićem ostvario najbolji opozicioni izborni rezultat, a favorizirani „reformisti“ su bila peta po snazi politička partija u BiH s vrlo mršavim izbornim rezultatom.
Moje je skromno mišljenje da današnja situacija u BiH može biti vrlo slična ovoj koju smo imali te sada već davne 1990. Ponovo imamo jednu (ili čak više) stranku/a koja se favoriziraju u istraživanjima javnog mijenja, a objektivno sagledano, situacija nakon 12. oktobra biti će vjerovatno značajno drugačija u odnosu na ova istraživanja. Imena stranka ovdje neću namjerno spominjati, a hoće li biti kako kažu „anketari“ ili ovako kako ja predviđam, vidjet ćemo u oktobru.
