Sa djecom i unucima koji dođu da ga posjete, hadži Ibrahim ef. Omeragić, stari ruđanski imam, u zavičaju je dočekao još jedan veliki praznik.
- Razlika je ogromna. U Strgačini su nekad bili bajramski teferiči, bilo lijepo i veselo, klalo se i do 100 kurbana. Danas je drugačije, jedva djeca stignu doći da obiđu starije. Došlo je vrijeme da nam drugi kolju kurbane i da ovdje donose – kaže ruđanski imam.
U Islamskoj zajednici Ibrahim je službovao 43 godine, najprije u džematu Đakovići kod Čajniča, a potom Gornjem Vakufu, Bugojnu, te od 1975. godine u svome Rudom. Proživljavao je dobra i zla vremena sa svojim narodom.
- Kada sam došao ovdje zatekao sam oko 4.500 stanovnika u Strgačini, Omačini i Strmici, a bilo je oko 960 učenika u osnovnoj školi koja je imala i svoje područne škole i ukupno 38 nastavnika i učitelja. Raseljavanje ovog kraja odavno je svjesno rađeno. Rudo je bilo nerazvijeno i ljudi su morali "ćirom" putovati za Sarajevo, jer ovdje nisu imali gdje da se zaposle. Ukidanje pruge Priboj – Sarajevo samo je ubrzalo iseljavanje, a izgradnjom hidroelektrane iseljeno je još 40 porodica – kaže Omeragić.
Prvu džamiju u Strgačini izgradio je Avdaga Nanić 1934. godine. Poduzetnika iz Sarajeva, koji je dolinom Sućeske gradio šumsku prugu za izvlačenje balvana, te imao pilanu sa 500 radnika, na taj je čin naveo neobičan događaj.
- Poznati Mula Halil ef. Pazelja, u to vrijeme svršenik medrese, klanjao je džume u Omačini. Kada je jednog petka na bijelome konju krenuo u džamiju Avdaga ga pita gdje je krenuo. "Čuj, čuj, aga. Sramota je da ti to ne znaš. Danas je petak i idem na džumu," odgovorio mu Halil. Ovaj se postidio i kasnije mu rekao kako želi izgraditi džamiju u Strgačini – kaže hadži Ibrahim.
Džamija je izgorjela 1942., obnovljena 1958. godine, nekoliko godina kasnije potopljena, a 1992. ponovo spaljena i uništena. Ibrahim je posljednji napustio Strgačinu, a među prvima se 2001. godine vratio, kada je povratnika u šatorima bilo mnogo više nego danas u oko 200 obnovljenih kuća.
- Oko 50 povratnika je od 2001. do danas umrlo, a nasljednika nema. Mlađi ili ne mogu zbog školovanja djece, ili ovdje nemaju od čega živjeti. Povratnici su ovdje bez ili sa minimalnom penzijom, pokoja socijalna pomoć, a puno ih je bez ikakvih primanja. Danas nas ima 60 -70 domaćinstava koji zimuju na čitavom prostoru mjesne zajednice – kaže Ibrahim.
U avliji svoje kuće i danas čuva prvi objekat koji je od starih blokova i bez maltera podignut nakon rata na ovom području. Sa sjetom govori o periodu kada je država mogla i morala puno više uraditi kako sela oko Rudog danas ne bi bilo pusta.
Prvi objekat podignut nakon rata na ovom području
- Ta korupcija, položaj, stolica za koju se svi bore i u nju uvlače samo svoju rodbinu i prijatelje. Oni samo više produbljuju krizu u BiH. Većina naroda jedva preživljava, a iznad njih su se izdigli oni koji su materijalna sredstva na brzinu sakupili. Odakle, Bog zna. Postoje snage koje ne žele da se uredi stanje, da bi se normalno živjelo kao u drugim zemljama – naglašava Ibrahim.
Staroga imama bole podjele među muslimanima, a u Bosni ih, pogotovo u predizborno vrijeme, produbljuju stranke u predizbornoj kampanji.
- Najbolje bi bilo da građani biraju čovjeka, osobu. Pogotovo onu koja je u opoziciji, nije na položaju, koja radi, ima svoj posao, a imamo mnogo pametnih ljudi. Takve bi trebalo, jer stranački ciljevi su nezgodni, čuvaju stranku, a u njoj sebe materijalno obogaćuju. I ova preglomazna administracija ... to nema nigdje u svijetu – poručuje hadži Ibrahim ef. Omeragić.
