Apsurd nije hendikep u politici, već “prednost”! Jer, samo nam političari obećavaju izgradnju mostova, čak i tamo gdje nema rijeka.

Laž se toliko udomaćila u političkoj retorici da prijeti postati poluistina, što i jeste najgore od svega.

A kad poluistina još postane šutnja i to cijelog jednog naroda, “onda takva šutnja postaje najgora laž”! Napisao je to još živi ruski poeta Jevgenij Jeftušenko, aktivni učesnik “Glasnosti” u vrijeme Gorbačova i počasni član Američke akademije znanosti i umjetnosti.

Novi početak

O toj bosanskoj šutnji vam i ja govorim! Jer, “nisam ja razočaran što ste me vi slagali, već što vam više nikad neću moći povjerovati”, napisao je njemački filozof Fridrih Niče (Friedrich Nietzsche) još u 19. stoljeću. I to je postao kredo evropskog prosvjetljenja, u kojem su laži odvojene od istine, pravo od politike i država, konačno, od crkve.

Mnogo godina kasnije, u Bosni je sve to jedno te isto, sada još i bljutavo tranzicijsko tijesto. Te bosanske političke laži posijane u vjetar u posljednjih četvrt stoljeća pretvorile su se u sumornu bosansku šutnju - u folklor ponašanja koji hrani polusiti trbuh iluzija, “turbosevdah”, pa i kvazireligijska propaganda?! Gdje god je bilo moguće, sujevjerje je zamijenilo “vjeru”, a korupcija načela zakona! I pošto Bosna još šuti (!?), ostalo onda i ne treba nabrajati.

- Vratili smo Srbiju njenim građanima i otrgnuli je iz ruka gangstera - rekao je na samom kraju protekle godine srbijanski premjer Aleksandar Vučić, s kojim bi se moglo polemizirati o preciznosti ove izjave, pa i patetičnog izbora riječi. Ali, ova rečenica je svakako mobilizirajuća i protiv otrovne šutnje koja na cijelom Balkanu nepotističku tišinu pretvara u laž, najveću od svih.

Kamo sreće da se u Bosni i Hercegovini, na prošlim izborima ili u nekom paralelnom, legitimnom političkom procesu dogodio jedan, makar i politički tranvestit. Sposoban da, bez obzira na kontroverznu političku prošlost, povede zemlju u izvjesnu budućnost. Da izgovori sve prave riječi! I kamo sreće da je međunarodna zajednica to podržala i tražila u Bosni, kao što je to u Srbiji tražila od Vučića.

Zato će, kada nova američka ambasadorica za nekoliko dana sleti u balkansku prijestonicu (političke) magle - u Sarajevo, gdje od raspamećenih Bosanaca tamošnji vlastodršci još prave šutljive podanike i saučesnike u kriminalu, morati pogledati istini u oči. Bez obzira koliko je to eminentno uspješna mirovna priča američke diplomatije - dejtonska BiH postaje sve dublja crna rupa evropske nedorečenosti.

Erdoan i Putin

Ambasadorica Kormak (Maureen Elizabeth Cormack) dolazi u BiH u trenutku kada su postizborna očekivanja još velika. Ali, i izgledi da se Bosna vrati Bosancima (“kroz posjedovanje vlastitog političkog procesa”, kako to vole reći Amerikanci) opet su u opasnoj krizi! I opet radi fotelja! A kako glad za funkcijama postaje vidljiva, čak i kod onih koji su nas lagali da im vlast nije na prvom mjestu, američka ambasadorica, dakle, dolazi u zemlju prokockanog povjerenja i osujećenog demokratskog uzleta.

Uostalom, uzori ovdašnjim političarima i dalje su i Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) i Vladimir Putin!

Pred BiH su ove, 2015. godine, dvije izuzetno važne godišnjice: dvadeset godina od genocida u Srebrenici i od potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

 -I u tom svjetlu treba posmatrati buduće aktivnosti kako administracije Baraka Obame (Barack) tako i republikanske većine u oba doma Kongresa - piše mi predsjednik Instituta za nove demokratije (Institute for Emerging Domocraties) u Vašingtonu Reuf Bajrović.

- Bilo bi mudro kada bi buduća vladajuća većina u BiH iskoristila šansu koja će se, vjerovatno, pružiti za napredak na euroatlantskom putu - kaže Bajrović i tvrdi kako će pažnja SAD u vezi s Bosnom ove, 2015. godine, “vrlo vjerovatno biti veća nego ikad od pada 'aprilskog paketa' (2006.)”.

Kamo sreće da se u Bosni i Hercegovini na prošlim izborima ili u nekom paralelnom, legitimnom političkom procesu dogodio jedan makar i politički tranvestit. Sposoban da, bez obzira na kontroverznu političku prošlost, povede zemlju u izvjesnu budućnost

- S obzirom na to da je glavni kočničar Milorad Dodik ostao van vladajuće koalicije na nivou BiH, treba biti umjereni optimista što se tiče ispunjavanja kriterija za MAP (Akcioni plan za članstvo u NATO-u) i dobivanju kandidatskog statusa za EU do kraja mandata ove vlasti - javio mi je, dodajući još da su oči uprte na Dragana Čovića, koji ne bi smio praviti “dodikovske diverzije”.

No, hoće li vladajuća većina u BiH istinski djelovati? I može li joj se vjerovati, jer radi se o nekima koji su uveliko varali Bosance!? Malo je i onih koji se u BiH napajaju s Ničeovog vrela, a o bosanskoj glasnosti da i ne govorimo. “Welcome to Sarajevo”, gospođo ambasadorice!