U prvoj sedmici nove godine ekipu “Dnevnog avaza” vrlo je srdačno u zgradi Ambasade Slovačke Republike u BiH dočekao i ugostio ambasador Jan Pšenica. Rado je govorio o svom obrazovanju, otkrio nam je kako provodi slobodno vrijeme i naveo zbog čega misli da je konzervativan.

Kako ste krenuli putem diplomatije?

- Završio sam 1989. godine matematiku i fiziku i nakon toga je uslijedila vojna obaveza u trajanju od jedne godine. Poslije sam radio kao asistent, a zatim sam upisao doktorske studije. U tadašnjoj državi Čehoslovačkoj mijenjao se društveni i ekonomski okvir. Početkom devedesetih godina nije se znalo kako će ići ekonomija, hoćemo li imati posao, niko nije znao šta će biti dalje. S druge strane, desile su se nove prilike za putovanje i studiranje i za rad u inozemstvu.

Cijeli sistem ušao je u proces transformacije. Sa prijateljima sam gledao kakve mi imamo mogućnosti. Upisao sam postdiplmski program međunarodnih odnosa na Pravnom fakultetu u Bratislavi. U to vrijeme u ministarstvu vanjskih poslova, zajedno s nekoliko studenata s odsjeka, obavio sam pripravnički staž. U slovačkoj ambasadi u Hagu počeo sam raditi 1998. i tu sam ostao do 2002. Poslije sam se vratio u Bratislavu, a fokus našeg rada bila je integracija u Evropsku uniju i Sjevernoatlantski savez. Godine 2006. počeo sam raditi u Ambasadi u Beogradu, a u Sarajevo sam došao 2013. i ovo mi je prva ambasadorska dužnost.

Sve interesantno

Kakvo Vam je prvo ambasadorsko iskustvo?

- Sa partnericom sam 2010. godine bio na odmoru u BiH. Ni slutio nisam da ću kao diplomat doći ponovo. Tada smo posjetili Jajce, Mostar, Banju Luku, Jahorinu i druga mjesta i nama se svidjelo. Kada sam radio u Beogradu, već sam znao nešto o BiH. S druge strane, sistem je ovdje malo složeniji nego u drugim zemljama. Bez obzira na to, sve je interesantno i veoma mi se sviđa. Ponosan sam i zahvalan što sam izabran za ambasadora u BiH.

Kako izgleda jedan Vaš radni dan?

- Radni dan počne, zapravo, prethodnog dana. Navečer treba preslušati vijesti, drugog dana pročitati štampu i poštu, kako elektronsku, tako i običnu. Pregledam instrukcije koje dobijemo iz ministarstva vanjskih poslova iz Slovačke, pripremamo se za dogovorene sastanke, a onda prelazim na realizaciju dogovorenih stvari. Tokom popodnevnih sati imam radni ručak, vraćam se u kancelariju, a poslije posjetim izložbe ili druge događaje.

Koliko slobodnog vremena imate da posvetite sebi i na koji ga način iskoristite?

- Ljudi koji imaju odgovoran posao, često ostaju u kancelariji i nakon uobičajenog radnog vremena, pa čak i vikendom. Ukoliko imam slobodnog vremena, volim da putujem Bosnom i Hercegovinom. Također, često odem pogledati predstavu. Volim se baviti fotografijom i čitati. Vrlo rado pročitam nešto o automobilima, ali i o prirodnim naukama, iz oblasti fizike i hemije. S obzirom na to da sam završio prirodne nauke, želim saznati na kojem smo nivou sa znanjem.

Dobra fotografija

Spomenuli ste da volite fotografiju, je li Vam to hobi i imate li još neki?

- Obradujem se kada napravim neku dobru fotografiju, onu koja kaže nešto, a ne samo da se zabilježi neki događaj.

Volite li putovati?

- Kada sam bio student, volio sam putovanja Evropom i išao sam s bivšim kolegom. Išli smo kroz Njemačku, Francusku i veći dio evropskih zemalja. Putovali smo željeznicom i stopirali.

 Imate li zanimljivu uspomenu ili događaj s tih putovanja?

- Odlično smo primljeni u Londonu. Moj kolega je, godinu prije našeg putovanja, upoznao neke ljude iz Londona i, kada smo stigli tamo, kontaktirali smo ih. Imali smo mjesto za spavanje mimo hotela i tu smo proveli nekoliko dana. Vidjeli smo mnogo, iako je u Čehoslovačkoj u to vrijeme bilo vrlo teško bilo gdje putovati. Možda je bilo i malo rizično. Osjetio sam tu slobodu i otvorenost. Imam vrlo lijepe uspomene. Sretan sam da imam to iskustvo, jer smo kolega i ja proveli zajedno jedan dio putovanja, a potom smo se razdvojili.

U Sarajevu ste sa partnericom?

- Da, zajedno smo već nekoliko godina. Ona radi u Bratislavi. Trenutno je ovdje.

Opasnost za pojedinca

Je li teško njegovati emotivne odnose kada su ljudi razdvojeni?

- Prije nekoliko godina bilo je neobično da jedan i drugi partner imaju svoje poslove. S jedne strane je sigurno zahtjevno, a s druge, prilike su takve da i jedno i drugo želimo imati svoje poslove. BiH i Slovačka nisu mnogo udaljene jedna od druge.

Popularne su društvene mreže, koristite li neku?

- Moram priznati da sam malo konzervativan kada je riječ o društvenim mrežama. Čestitke za Novu godinu sam sam pisao porodici i prijateljima. Korištenje interneta je, u suštini, neophodno, ali ima malo opasnosti za čovjeka kao pojedinca ako realan prostor zamijeni za digitalnu mrežu. Nekako se izgube stvarne veze s ljudima. Čovjek novu tehnologiju može da koristi, ali na neki pozitivan i dobar način.

Da zaokružimo ovaj intervju, ima li nešto što biste Vi željeli dodati?

- Kada odlazim u Narodno pozorište, za mene, nepušača, vrlo je čudno osjetiti miris cigarete u zgradi. U tom dijelu gdje je garderoba dozvoljeno je pušiti, dok u ostalim dijelovima nije. To je jedna stvar koja mi se ne dopada u vezi sa posjetama Narodnom pozorištu. Druga stvar je da nisam znao da je grupa “Bijelo dugme” osnovana u Sarajevu.

Dosta je stvari obilježilo prošlu godinu

Po čemu ćete pamtiti 2014. godinu i u privatnom i u poslovnom smislu?

- U BiH se desilo dosta stvari koje su obilježile prethodnu godinu, protesti u februaru, u maju poplave, nogometna reprezentacija je učestvovala na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, bili su i opći izbori. Bio je sastanak u Slovačkoj o ekonomskoj saradnji dvije zemlje i niz drugih stvari. Kada je privatni dio u pitanju, važno mi je da su moji najbliži živi i zdravi.

Koncert “The Rolling Stonesa”

Koju vrstu muzike volite slušati?

- Volim rok muziku i pomalo džez. Volim i klasičnu. Iz bivše Jugoslavije, dosta su popularne bile grupe “Zabranjeno pušenje”, “Bijelo dugme” i “Riblja čorba”. Bio sam prije nekoliko godina na koncertu “The Rolling Stonesa” u Beogradu i bilo je super. Iako oni nisu najmlađi, čovjek osjeti tu radost koju oni imaju kada sviraju. Kada je bio i novogodišnji koncert u NPS-u, bilo je divno, svi smo osjetili radost.

Građani imaju veliku moć

Imate li neku poruku za naše čitaoce?

- Želim da građani shvate da imaju veliku moć, oni su ti koji mogu da mijenjaju i promijene stvari i situaciju u kojoj se nalaze.