Klizište u Barama kod Kaknja probudilo je najdublje strahove, još od prije 13 godina, kada je obližnje selo Zlokuće u potpunosti uništeno, a njegovi mještani evakuirani. Potvrda iz Hitne pomoći Kakanj da je došlo do velikog odrona zemlje na porodične kuće, slutila je na tragediju neviđenih razmjera. Uz to, januar, temperatura ispod nule, mećava... Može li gore?
Mrkli mrak
Vozilo Hitne pomoći velikom brzinom je prošlo prema Domu zdravlja. Prestravljene komšije objasnile su nam da je već izvučena djevojčica Melisa Kovačević. Dobro je. Živa je.
Odron je pokidao dalekovodne žice pa je cijelo selo obavijeno mrklim mrakom. Samo blješte rotacije policije, vatrogasaca, Hitne pomoći. Čuje se ženski glas s balkona kuće ispod ceste.
- Hoćemo li se i mi morati seliti - zavapila je kroz plač uplašena žena.
Nismo joj mogli dati nikakav odgovor, niti smo joj u tim trenucima mogli pomoći. Produžili smo dalje. U svakom selu postoji ono centralno mjesto koje se obično naziva ćimen ili gumno. E, na ćimenu u Barama, haos! Sve je ličilo na kataklizmu iz maja prošle godine.
Muškarci, žene, djeca umotani u deke. Preplašeni, zbunjeni, ne znaju šta da rade, kuda da pođu, kome da pomognu. Dok smo tražili sagovornika, iz jedne avlije Ibrahim Musić u naručju je iznio tek ojanjeno janje, zagrijavajući ga sijenom.
- Ovo je viša sila. Sve su ovo nekakvi išareti - čulo se među okupljenim ljudima.
Strah je pojačala spoznaja da se ispod ruševina nalaze ljudi. Ništa nas ne može ujediniti kao nesreća. Čete vatrogasaca, rudara, službenika Općinskog štaba civilne zaštite, volonteri, svi samo s jednim ciljem, spasiti ljudske živote. U utrci s vremenom, spasioci su pokušavali doći do unesrećenih. Njihovi jecaji su se prolamali. Glas pun bola, od kojeg se diže kosa i ledi krv.
Hrabri spasioci su ih smirivali, tješili da im ne treba još mnogo. Od prvog čovjeka, koji je bio najbliži Sediki i Belmi, kada bi rekao: "Dajte mi dasku", svi bi se trudili da što prije pronađu takvu dasku kako bi što prije izvukli i spasili im život.
U trenucima kada se njihov plač tako jasno čuo, kada su svi pomislili da su spašene, da su izvučene, da samo treba još malo, masom se pronio glas da je Samira Kovačević, majka spašene djevojčice Melise, poginula i da za nju nema spasa. Tajac.
Snježna zavjesa
- Nema ovdje više života - govorili su.
I konačno spasioci su zatražili nosila i deke da utople Sediku i Belmu. Izvukli su ih! Pao je ogroman teret svima. Umrlu Samiru Kovačević izvukli su posljednju. U selu su ostali samo psi lutalice i snježna zavjesa...
Na kraju došao i Solak
Pred kraj akcije spašavanja stigao je i Fahrudin Solak, direktor Federalne uprave civilne zaštite.
- Utvrdit ćemo šta nam je dalje činiti. Tragedija je što je izgubljen ljudski život - kratko je kazao Solak.