Čula sam samo kako nešto huči. Kad sam otvorila ulazna vrata na kući, voda je nahrlila unutra. Komšinica mi je pomogla da izađem, a kasnije je došao moj sin i iznio me na leđima na sigurno, počela je Behka Zeba, starica iz Gladnog Polja, priču o onome što je proživjela prije dva dana.
Smjestili su je kod kćerke Mejre koja živi u blizini. Inače, Behka je odgojila osmero djece, a ima i 43 unučadi i praunučadi.
- Lijepo je meni kod moje djece, ali ja sam njima na teretu. Dabogda da se ja ikad više vratim svojoj kući. Opet će voda doći, ne smijem više sama tamo zanoćiti jer sam sad preživjela veliko zlo - kaže Behka.
Žao joj kuće i namještaja, ali je, kako kaže, najvažnije da je živa glava.
- Preturila je nana svašta preko svojih ruku, ali poplave nisam nikad doživjela. Eto, došao je red i na to. A šta ćeš, Božije davanje, kad sila nebeska krene, nema te brane koja će nas spasiti - priča ova starica.
Ovo je, kako kaže, podsjetilo na prošlogodišnje majske poplave kada je pola države bilo pod vodom, a stotine porodica morale su se iseliti iz svojih domova zbog klizišta.
- Kuda će taj jadni narod... Duša me moja boli kad se sjetim one jadne djece kako su se prepala. Ja, stara, pa me bilo strah - priča Behka Zeba kroz suze.