Svaka osoba oboljela od cerebralne dječije paralize ima skriveni dar. Djevojke s ovim invaliditetom, koje se dva puta sedmično okupljaju na radionici u sarajevskom naselju Grbavica praveći nakit, ogrlice, naušnice, raznim bojama ukrašavajući čaše, flaše i pepeljare, to i potvrđuju. Uvjerili smo se u to tokom posjete Udruženju oboljelih od cerebralne dječije paralize Kantona Sarajevo.
- Ovakve osobe trebaju biti bolje prihvaćene u društvu jer i mi smo ljudi, i mi želimo raditi sve ono što zdrave osobe rade. Nepravedno smo zapostavljeni od mnogih, pogotovo od naših vlasti - kaže Nevenko Novotni, predsjednik Udruženja, koje se dijelom finansira iz kantonalnog budžeta, a dijelom kroz razne projekte te uz pomoć donatora...
Novotni: Ne tražimo mnogo
Novotni kaže da od Vlade KS godišnje dobiju 35.000 KM, a još toliko im je potrebno za normalno funkcioniranje.
- Sretna sam što zajedno provodimo vrijeme. Ovo me ispunjava i jedva čekam novu radionicu. Ovdje budemo pet-šest sati i dobro nam dođe, jer izađemo iz kuće i družimo se, a usput budemo i korisni, nešto napravimo - kaže nam Dženana Tufekčić, koja na radionicu dolazi već dvije godine.
Tufekčić: Ovo me ispunjava
Radionica je osnovana 2007. godine, a njen pokretač je Žaklina Đidić.
- Bez obzira na završene škole, mnogi od njih nemaju zaposlenje pa im ovo dođe kao razonoda. Organiziramo prodajne sajmove na kojima izlažemo ove naše radove i tako se jednim dijelom finansiramo - ističe Đidić.
Đidić: Osnovala radionicu
Mnogi su problemi s kojima se susreću, a najveći su u zapošljavanju, zatim neprihvatanju u društvu te nedostatak ortopedskih pomagala.
- Ne dobivamo adekvatna pomagala. Firme koje prodaju kolica namjerno im snize cijenu da bi prošli na tenderu. Takva kolica traju mjesec-dva i pokvare se. Onda se sami moramo snalaziti - dodaje Novotni.
I u ovom udruženju nestrpljivo očekuju formiranje kantonalne vlasti, ali ne nadaju se velikoj pomoći.
- Novac iz budžeta za funkcioniranje Udruženja nije dovoljan. Srećom, ima dobrih ljudi koji nam pomažu na razne načine i zahvaljujem im za sve ove godine koliko nam pomažu - kaže Novotni, dodajući da je jedan od najvećih donatora Udruženja vlasnik sarajevske ćevabdžinice “Zmaj” Safet Aljović.
Hadžimahmutović: Želi biti pravnica
Ina Hadžimahmutović već pet godina dolazi na radionicu. Upisala je bila Pravni fakultet, ali je zbog problema s vidom morala prekinuti školovanje. Nada se da će nekad nastaviti jer joj je želja da postane pravnica.
- Pravim nakit, naušnice, ogrlice. Voljela bih da radionica opstane, da imamo što više druženja i da smo bolje prihvaćeni u društvu - kaže Hadžimahmutović.
Sušac: Voli sport
Dijana Sušac voli sport. Bavila se atletikom, a sada pikadom. Kaže da svaki put jedva čeka druženje sa svojim drugaricama.
- Radimo timski. Izrađujem sve šta god mi dođe na ruku. Želja mi je da nas vlasti zdravstveno bolje pogledaju – kaže Sušac.
Turanjanin: Osjeća se sretna
Radmila Turanjanin je u kolicima. Na radionici se osjeća zadovoljno i sretno.
- Puno mi znači da izađem iz kuće. Fino mi bude, zabavno. Dnevno provedemo pet-šest sati i brzo nam prođe. Od predmeta najviše izrađujem nakit - kaže Turanjanin.
