Ulica Salke Bajrića u Gornjoj Mahali u Janji do prije nekoliko dana nosila je ime Vojvode Stepe. Iako im je drago što joj je nakon dvadesetak godina vraćen predratni naziv, većina mjestana kaže, prije bi joj pristajalo da se zove "ulica poplavljenih".
Naime, oko četrdesetak domaćinstava ove ulice godinama je u strahu od svakog većeg pljuska kiše s kojim, redovno, površinske vode plave njihova dvorišta, podrume i prve spratove kuća, a pogotovo imanja i usjeve na njima.
- Nisam još iz kuće istjerala vlagu od prošlogodišnjih poplava, a ono je voda ponovo došla do vrata. Nemaš se kome ni obratiti. Čisti koliko možeš i to ti je - priča nam Mirsada Mehanović ispred čije kuće se provjetravaju ormari u koje se uvukla nepodnošljiva vlaga i smrad.
Kroz Mirsadinu, kao i sve druge avlije, može se proći samo u dubokim gumenim čizmama. Njen komšija Zekerijah Muratović, koji ima četvero djece, živi od nadnice i od poljoprivrede. Plastenik pored njegove kuće zjapi prazan jer ga je voda opkolila.
Mještani Gornje Mahale, kažu, zbog stalnog plavljenja njihovih kuća i dvorišta do sada su se obraćali i mjesnoj zajednici i općini, ali, vele, svi na njihove molbe, uglavnom, ostaju gluhi.
- Nema vrijednijeg naroda od ovog u Janji. Imao sam dva duluma zemlje zasađene jagodom i zbog plavljenja morali smo odustati od vlastite i uzeti pod zakup tuđu njivu. Kad je voda prije nekoliko dana navalila supruga i ja smo morali preko noći poguliti mladi luk i prodati ga bud zašto samo da ne bi bio poplavljen. A samo da vlast hoće mogla bi riješiti odvode i omogućiti nas da radimo i živimo od svog rada – kaže Safet Velagić kojega smo zatekli kako ispumpava vodu uz svog dvorišta.
Površinske vode koje su prije nekoliko dana poplavile dvorišta i imanja stanovnika Gornje Mahale u Janji zasad su samo njenih mještana. Niko im, kažu, osim novinara, ni ovog puta nije došao da pita kako im se može pomoći, bez obzira što se još nisu oporavili ni od prošologodišnjih poplava.
Kroz dvorište Nedžiba Dželjedinija teško se može proći. Poplavljeno je i imanje Safeta Bukvića i Time Tvrdišević. Poplavljeni su i avlija i podrumske prostorije kuće Alme Mahalbašić u kojoj živi sa troje djece i iz koje zadah vlage „ubija“ na svakom koraku. I desetine drugih dvorišta i imanja o čijim vlasnicim malo ko brine jer su, po svoj prilici „ničiji“.
- Svi se zaklinju u povratak Bošnjaka u Janju, a kad je u pitanju naš opsanak nikoga nije briga za nas. Naši borci su ovdje ničiji, naša djeca, starci nikome ne pripadaju. Ne tražimo mi milostinju ni pakete, već pravo na život i rad.. Neka nam vlast ne šalje poruke ljubavi i saosjećanja, već neka nam pomognu da se naprave odvodni kanali, ugrade odvodne cijevi na kritičnim mjestima, da živimo bez straha od svakog većeg pljuska – poručuje Vahidin Džafić mještanin Gornje Mahale u Janji.
