Nakon mjesec dana odricanja, tokom kojih su vjernici iskušavali sebe i svoju snagu volje, Ramazanski bajram najveća je nagrada, znak da su uspjeli u svojim nastojanjima da obogate dušu. Najveći muslimanski blagdan karakteriziraju brojni običaji, od kojih su mnogi vezani upravo uz hranu. Bajramska sofra ima veliko značenje, jer je to prvi ručak koji vjernici imaju nakon 30 dana posta, a pored obavezne slastice - baklave, nezamisliva je bez paklame, posebnog peciva čije je tijesto oplemenjeno mlijekom.

Poseban okus

To je prozračno pecivo koje na vrhu ima takozvanu kapu, zbog čega je još poznato i kao paklama i prodaje se samo za Bajram. Po vrhu je posut sjemenkama ćurekota koje daju poseban okus, a ljekovita svojstva ćurekota (crni kim) u svijetu su sve priznatija. Pekara "Kod Mehe", vlasnika Mehmeda Poričanina, već tradicionalno za Bajram proizvodi to pecivo.

- Ustalio se kao bajramski hljeb. To je okrugli hljeb, s kapom na vrhu, a čurekot mu daje poseban ukus. U osnovi, to je tijesto između klasičnog hljeba i peciva, a proizvodnja je malo teža i zahtjevnija nego kod ostalih peciva - kazao je Poričanin. 

Paklama ima poseban okus

Poznati sarajevski pekar, koji ima pekaru iznad Baščaršije, podno Kovača, kazao nam je da otkako on zna za sebe, tradicionalno je pravljenje paklame samo za Bajram.

- To pecivo na Bajram kupuju isključivo muškarci, uglavnom na izlasku iz džamije, nakon bajram-namaza. Poruka ovog običaja je da je muškarac glava kuće i upravo ta kapa na paklami simbolizira njegov položaj. Ne znam tačno od kada se proizvodi, a izrađuju ga uglavnom u malim pekarama - rekao je Poričanin.

On je kazao da se u bivšoj Jugoslaviji ovo pecivo moglo kupiti samo u Sarajevu, dok je u ostalim krajevima zemlje bilo zabranjeno.

- Ondašnja vlast zabranila je pekaru iz Foče, Sulji Brajloviću, da pravi paklamu jer je to vjersko pecivo. Znam da je imao mnogo problema zbog toga – prisjetio se Poričanin.

U pekari “Kod Mehe” prave se i druge vrste hljeba i sitnog peciva, a u vrijeme ramazana najviše prodaju somun. 

Red za somune

U vrijeme između ikindijskog i akšam-namaza redovi su dugi i nekoliko desetina metara. 

- Somun je oduvijek dio ramazanske tradicije u Bosni i Hercegovini, pa i danas. Trudimo se da se ramazan osjeti i da se miris somuna širi našom čaršijom i ti redovi uoči iftara jesu čar ovog svetog mjeseca. Taj red u kojem ljudi čekaju nosi posebnu emociju – istakao je Poričanin.

Duga tradicija

Pekarstvom se porodica Poričanin počela baviti davne 1923. godine. Muharem Poričanin, Mehmedov amidža, počeo se baviti tim zanatom i vremenom je postao samostalni zanatlija koji je radio u starim Kračulama. No, pekara za koju danas znaju sve Sarajlije, ali i ljudi iz cijele BiH, pa i regije, otvorena je 1953. godine. Posao je prelazio s generacije na generaciju, koja je jednako uspješno radila i usrećivala mnoge svojim proizvodima, a posebno postače somunima, koji su simbol ramazana.