Turci su daleko manje podložni “ruskoj krizi” ili događanjima u vezi s Ukrajinom, pišu ovih dana američki analitičari, poput Džordža Fridmana (George Friedman) iz nedvojbeno preciznog think-tanka “Stratfor”. Turska je itekako na udaru krize na Bliskom istoku, piše on u svojoj analizi pod naslovom “Turska enigma”. No, za razliku od zapadnog Balkana, Rusija je suviše blizu da bi bila daleko.
Kao crnomorska zemlja, Turska ima svoju ulogu koja je posebno važna za Moskvu. U svemu je nezaobilazan Bosfor i brodovi koji tuda plove. I, treće, posebno su važni odnosi Ankare i Vašingtona, koji od američke invazije na Irak, 2003. godine, imaju cikličnu putanju uspona i padova.
Indžirlik i Sevastopolj
Sasvim konkretno, kako se uvećava ruska vojna upletenosti u Ukrajini tako raste i značaj vojne baze Indžilik, na krajnjem istoku Turske.
Amerikancima i NATO-u Indžirlik je ne manje važan od krimskog Sevastopolja ruskoj floti u Crnom moru. U potencijalnom sukobu Rusije i Zapada - zbog Ukrajine, o čemu američki analitičari govore uz sve manje šifri – Crno more će “postati vitalni teatar (vojnih) operacija”.
A u eventualnom ruskom pokretu na Zapad, Crno more postaje osjetljiva “desna slabina” (kao što je Ukrajina, već odavno ranjivi stomak) Rusije, piše neumoljivi “Stratfor”. Ova agencija je već prognozirala i da će Rusija, bar u ovom obliku, nestati do 2025. godine.
Ujedno, Crno more ostaje vitalni koridor trgovine za Ruse pa će svaki pokušaj njenih neprijatelja da zatvore Bosfor, kako to predviđaju upravo Amerikanci, “naići na odgovor” ruske ratne mornarice.
Bosfor je najvažnija veza Rusije s Mediteranom
Što se zapadnog Balkana tiče, dok traju razmirice i pokušaji pomirenja između Beograda, Zagreba i Sarajeva (i kao lokalna kavga siromašnih komšija), strategija NATO saveza, zbog novog, ne nemogućeg konflikta, usmjerava se ka Rumuniji. Vašington sve više poentira na Bukurešt radi jačanja rumunskih crnomorskih kapaciteta. Turska nije slučajno najveći “balkanski” investitor u toj zemlji.
Beograd, kao da sve više pluta kao (arapska) bajka na vodi; za Amerikance je važno i da Srbija prestane da talasa, jer Dodik je već samo ruska "babuška" (drvena lutka), skoro bez političke tržišne cijene.
Kada je onomad Rusija, u UN-u, uložila veto na britansku rezoluciju o Srebrenici, učinila je to iz čisto sebičnih geopolitičkih razloga, unaprijed trenirajući diplomatsku strogoću. Moskva to nije učinila iz razloga koje je Vladimir Putin naveo Tomislavu Nikoliću – “iz pukog prijateljstva”! Pa nema Srbija more!
Uštimana garda
Bosfor, taj pitoreskni moreuz duž Dardanela najvažnija je veza Rusije s Mediteranom i najvažnije je čvorište raspleta krize. U slučaju konflikta, Sjedinjene Države će svakako morati poslati svoju ratnu mornaricu u Crno more, jer to je “američki perimeter operacija”.
Podsjećanja radi, za one koji vole Istanbul oko “Zlatnog roga” (poput pisca ovih redova) - najuži svjetski moreuz, Bosfor – proteže se između svjetionika (fenjera) “Rumeli Feneri” i “Anadolu Feneri” na sjeveru - te “Ahirkapi Feneri” i “Kadikoy Inciburnu Feneri” na jugu - na svega 31 kilometar (17 nautičkih milja). Bosfor je širok do 3.420 metara na sjeveru i 2.826 na jugu (najuži dio je širok svega 700 metara između ”Kandilli Pointa” i “Aşiyana”). I, što je najvažnije, Bosfor je plitak moreuz pa ga je lako začepiti; kod “Aşiyan Pointa” je dubok svega 13, a kod “Bebeka” je najdublji – 110 metara.
Prema Monterej konvenciji (Montreux Convention), potpisanoj još 1936. godine, Bosfor je pod turskom kontrolom, ali uz neke restrikcije za promet niz moreuz koji spaja dva kontinenta – Evropu i Aziju.
Naime, sve zemlje iz crnomorskog priobalnog pojasa slobodne su tuda ploviti sa svojom ratnom flotom, ali zato one koje nisu iz tog okruženja trpe ograničenja. Iz necrnomorskih zemalja samo vojni brodovi ispod 15.000 tona mogu ploviti niz Bosfor, ali ih ne smije biti više od devet pod istom zastavom odjednom i ne smiju prijeći ukupno 30.000 tona; u Bosforu se ne smiju zadržati duže od 21 dan.
Prema međunarodnom pomorskom pravu ispada da nijedna glomazna američka morska ratna flota ne može proći Bosforom. No, Rusi baš i ne mogu likovati zbog toga! Šalu nastranu: Turska je važna članica NATO-a, a izgleda da će i prezadužena Grčka ipak ostati u eurozoni i u istoj vojnoj alijansi u kojoj su već Hrvatska i Albanija, dok Crna Gora ozbiljno kuca na ta vrata. Ko zna, možda, jednom i Bosna i Srbija doista zajedno uđu u taj NATO. Kad Rusija više ne bude mogla da smeta.
I onaj mi beogradski šlager sezone, dok orkestar na Kalemegdanu “na uvce” svira Bakiru Izetbegoviću, Draganu Čoviću i Mladenu Ivaniću pjesme o Sarajevu i Mostaru, miriše na evergrin “U Stambolu na Bosforu”. Kao da ga svira dobro uštimana NATO garda. Aha! Kažu još i da će službena Atina uskoro priznati Kosovo. Džabe je Ivica Dačić tražio objašnjenje od Evangelisa Venizelosa, grčkog ministra vanjskih poslova, koji je onomad bio i u Sarajevu.