Kako su ljudi nekad glupo bezobzirni i bezobzirno glupi. Brecaju se na sve oko sebe, vrijeđaju, galame, pokazuju silu, jer drugačiji jezik valjda ne poznaju.
Kad to počne ulaziti u naviku, onda postaju bezobrazni. A, kad više ništa drugo ne rade nego samo ujedaju oko sebe, kad ujedanje postane samo sebi cilj, a oni još na nekoj visokoj poziciji, onda gube bilo kakvu vjerodostojnost, mlate danima praznu slamu, malo ko da ih još sluša, ali oni ipak nastavljaju, tražeći pažnju koja im očito nedostaje.
Ako nisu bezobrazni, bezobzirni ili glupi, onda su ufurani.
Takve ljude u društvu okolina uglavnom izbjegava ili ismijava. Ako ih nikako ne možeš izbjeći, zato jer ispunjavaju medijski prostor, slušaš ih jer moraš, iako znaš da ni oni sami ponekad ne vjeruju u to što govore.
Dodiku, trenutačnom predsjedniku Republike Srpske je izgleda baš postao pik da se preko srpskih režimskih medija dopisuje sa Bošnjacima oko "njihovog" bosanskog jezika i "njihovog" genocida.
I ubi se lik da dokaže da jezik kojim ne govori njegov narod, odnosno većina njegovog naroda, ne postoji. A, bosanski je tu dugo prije nego se prvi bosanski pravoslavac izjasnio kao Srbin i još duže prije nego je neko tom prvom Srbinu rekao da ne govori bosanski nego srpski.
Danas nam ufurani saopštava da "Beograd Bošnjacima nikad neće priznati genocid u Srebrenici".
A, ja nešto kontam, pa ne mora Beograd to Bošnjacima priznati. Devedest posto Srba kaže da ne vjeruje da je počinjen genocid, ne Bošnjaka.
I niti je bosanski samo jezik Bošnjaka, niti je genocid u Srebrenici samo "bošnjački", niti je na bilo kojem ufuranom političaru iz 2016. da o tom donosi neki svoj sud.
A, genocid u Srebrenici, to jest kvalifikacija da su ubistva 8.372 civila i progon desetina hiljada drugih pravno gledano genocid, prvi u Evropi ikad (holokaust je bio "gori", ali prije holokausta nije bilo Konvencije o genocidu), jednom rječju i pravno gledano genocid, je već donešena od strane sudija koji se o tom pitaju.
Tako da je potpuno nebitno kako to danas želi ili ne želi da naziva bilo koji političar, bilo gdje na planeti. Potpuno irelevantno.
Međutim, kad je neko:
a) bezobrazan
b) bezobziran
c) glup
d) ufuran
e) sve navedeno
(Zaokruži tačan odgovor)
Onda on misli da se njega oko svega nešto pita i da oko svega on treba da se izjasni i to tako što će reći da ono što jeste u stvari nije. Jeste napadao snijeg, ali ne, nije zabijelilo. Jeste sunčano i vruće u julu, ali nije ljeto nego zima. Crkni pukni! Kaže, pa se zadovoljno isceri.
A, još kad je neko nadojen mitovima o nebeskom narodu i njegovoj vječitoj žrtvi, pun kompleksa od kojih i onaj više vrijednosti svog naroda nad "mrskim" Bošnjacima, onda on misli da ti patuljci liliputanci po njegovoj pravoslavnoj džamahiriji njega čekaju da im prizna, on ili Beograd, da onaj "strašni zločin" jeste genocid.
I mogu misliti kako se u sebi naslađuje "jer im je opet vikn'o", kako konta kako ti tamo neki Bošnjaci po Sarajevu, Srebrenici, dijaspori čitaju njegove britke misli i pucaju valjda od muke jer "im" Beograd "nikad" (a, nikad je nikad) neće priznati genocid ...
Mene, iskreno zasvrbi guzica šta o tom misli jedan ufurani ratni i postratni profiter, isto kao što mi je nebitno da li će i kad Beograd da prizna ono što znaju i školarci u Kanadi. Žao mi je samo svih onih koji su u Srebrenici izgubili sve svoje, da im na traženje kostiju po jamama svih ovih godina još treba da se neko nad njihovom mukom iživljava i sipa sol na rane time što neće da "im" prizna...
Genocid se, na žalost (i za žrtve, a i za počinioce) desio, ne samo u Srebrenici. Za taj u Srebrenici do sad je izvršiocima i nalogodavcima presuđeno 600 godina zatvora i tri doživotne (pametnom dosta).
I ako se Banjoj Luci ili Beogradu ne priznaje genocid "vamo nama", to je tamo "vaša" stvar.
Ali, jednu stvar i glup i bezobziran i bezobrazan i ufuran bi trebao da zna: dokazan genocid se ne priznaje samo žrtvi, nego i svom narodu.
Priznanje genocida je potrebno da se skine ljaga s cijelog naroda, da ga se bukvalno odvoji od zločinaca. I zato je Willy Brandt kleknuo u Varšavi 1970., 25 godina nakon holokausta, ne da prizna genocid Poljacima i Jevrejima, jer i oni i on su odavno znali šta se desilo, nego da pokaže to i svim Nijemcima. I da priznanjem Nijemcima skine ljagu s cijelog naroda, a pokaže cijelom svijetu da sve Švabe nisu zločinci.
Zato, ne treba meni nikakvo priznanje iz Beograda, niti vjerujem da ga nikad neće biti. Srpski Willy Brandt je već rođen, Srbi već imaju ljude koji sve ovo odlično znaju. Ljude koji se stide i koji genocid obilježavaju, ne samo u Srebrenici, nego i u Prijedoru, Višegradu, u Bosni.
I kad taj neufurani, neglupi, nebezobrazni i nebezobzirni preuzme mjesta koja sada drže kompleksaši, priznaće.
Priznaće Srbima da je u ime cijelog naroda počinjen genocid, i to onih 90 posto. Jer, Bošnjaci i svi nesrbi na cijelom svijetu sve to odavno znaju.
Piše: Satko Mujagić