Priča mi prijatelj jutros:
- Opet sam automobilom naletio na onu rupu na cesti. Ma koja rupa?! Crna rupa! Mene je zabolilo od udara, da o automobilu ne govorim. U tren oka sam mom načelniku pomenuo sve po spisku. Nećeš vjerovati koji mi je arsenal psovki projurio kroz glavu. Njemu i njegovoj užoj i široj familiji namijenjen. I opet sam rekao, za njega glasati neću!
Počela kampanja
Dakle, rupa na cesti došla je u pravo vrijeme! Počela je kampanja za lokalne izbore.
Dok nas hiljade kandidata bombardiraju sa svih strana najmaštovitijim obećanjima, ljudi ipak znaju ko je adresa za njihov problem i kako će se odnositi prema odgovornoj osobi kada 2. oktobra budu glasali.
Garnirana psovkama, demokratija je počela puštati korijene i u BiH. Šta ćete, to je naš način „demokratizacije“.
Mediji i društvene mreže sve su punije poruka političkih stranaka.
Malo toga što se može pročitati i/ili čuti iz tih poruka ima veze s opisom posla općinskog vijećnika, odnosno načelnika.
Lično, znam da osobu koja mi obećava "kule i gradove“ neću glasati! Pa taman da mi je rođena mama! Sit sam svoje lafine. Tuđa mi ne treba.
Ipak, ne mogu a da ne pratim šta nam se to nudi.
Repertoaru bi mogli pozavidjeti svi realitiji Balkana, korida u Čevljanovićima, vašir u Puračiću, Arizona i Grmečka korida, pa puta 10!
Onaj jedan se uslikao s tuferom preko oka! Drugi grmi protiv korupcije i prijeti. Ima se osjećaj da će sad iskočiti iz ekrana i početi daviti sve redom. Onda, cijela plejada kandidata i po koja kandidatkinja s „repertiranim obrvama“. Odaju dojam strogih pravednika. Pa nam se soli pamet kako mi ne znamo, ali ima onih koji znaju. I na kraju se baš ti tako spetljaju pred kamerama, da ne znaš ko se više pati – on da da izjavu ili ti koji čekaš šta će to tako "veleumno“ izjaviti!
Najzanimljivije su mi ove "male“ stranke koje prosto ne znaju šta će sa sobom.
Domaći lijek
Istrošeni načelnici koji u nedostatku rezultata i ideja, prepadaju birače fenomenima o kojima ovi u najboljem slučaju nemaju blage predstave posebna su mi „poslastica“.
Tako se jedan, što nema blage predstave kako opravdati prethodne četiri, a još manje zaraditi nove četiri godine obrušio na Arape. Dao bi on svašta nešta da mu se Arapi stvarno ukažu. Ali pošto ni njih hudi istrošeni načelnik ni ne zanima, krivi su mu za sve!
Kako čitam izvještaj s tog tragikomičnog predizbornog skupa, pada mi naum slijedeće: hajmo uzeti Bosaurin. Kažu da je to odličan domaći lijek. Ne zaostaje za Apaurinom. A naš!
S Bosaurinom, moj prijatelj s početka priče neće naletiti na (crnu) rupu na cesti, kandidat za načelnika koji je kriv za rupu, neće verbalno nastradati (ali hoće 2. oktobra!), kao ni njegova bliža i šira porodica. Neće stres doživjeti ni ovi što su morali slušati tlapnje isluženog načelnika o Arapima kojih tamo nema ni na mapi.
A još ćemo podržati domaće!
Piše: Sead Numanović
