Iako je rođena u Austriji i veliki dio života je provela u gradu, Veronika Višnjić (56) svoj mir i oazu sreće pronašla je na obroncima planine Zvijezde u selu Oćevija kod Vareša. Selo u koje se doselila prije pet godina izabrala je u dogovoru sa suprugom Zdravkom, koji je rođeni Varešak, a u Austriju je otišao devedesetih godina prošlog stoljeća. 

Dobre strane

Veronika i Zdravko upoznali su se u jednom udruženju za ručni rad u Austriji. Jedno vrijeme živjeli su u Gracu, ali su uvijek radije za život birali selo i ono što ono nudi.

- Dopada mi se ovdje. Mislili smo da je najbolje da odemo iz grada što prije, dok smo u snazi i dok možemo raditi – započinje priču Veronika.

Kada su počeli život planirati na duže staze i razmišljati gdje bi mogli nastaviti i gdje je mjesto koje im može pružiti jednostavne i osnovne stvari, nekoliko dolazaka u Bosnu bilo je presudno.

- Ovdje smo uvijek rado dolazili i Veronika je sama shvatila da bi ovo moglo biti pravo mjesto za nas. Gledali smo dobre strane života ovdje i kako ih je bilo mnogo, donijeli smo odluku da dođemo u Oćeviju – kaže Zdravko.

Za Veroniku su dobre strane bile zdrav i prirodan život, kakav tu može voditi, ali i ljubav prema selu.

- Ne mogu živjeti u gradu. Živjela sam godinama u Gracu i ljudi su drugačiji, sve je drugačije, hladnije. Za mene je mentalitet ljudi koji žive ovdje ljepši nego tamo. Ovo ovdje je više moje, našla sam se tu – rekla je Veronika.

Dok su živjeli u Austriji, Zdravko je Veroniki pričao o ljepotama planine Zvijezde i o prirodi u Oćeviji.

- Teško je naći to nešto što nas je zadržalo ovdje, ali prije svega to je bila priroda. Mislimo da nigdje nije ovako čist zrak – kaže Veronika i dodaje da su upravo to tražili i pronašli.

Višnjići se ne namjeravaju vraćati u Austriju, Veronika se odlučila živjeti u Oćeviji.

Vrijeme za sebe

- Neki ljudi to ne razumiju i kažu da je nesigurno. Ali život i tamo i u cijelom svijetu je nesiguran. Ovdje je sve bistro i jasno, ja to kažem crno i bijelo, a u Austriji je sve zavijeno i šareno – priča Veronika.

Pune četiri godina po dolasku u selo Višnjići nisu imali ni internet ni televizor, jer su željeli vrijeme samo za sebe.

- Imali smo mali tranzistor. Četiri zime proveli smo tako, pričali smo o svemu, tražili to što nam treba. Ovdje nikada nije dosadno, zimi ima manje posla, ali uvijek nešto radimo. Imamo svoju baštu i u njoj proizvedemo 70 posto zdrave hrane – kaže Veronika.

Proizvodnja sapuna

U udruženju u kojem je upoznala supruga Veronika je pravila sapune, a to je nastavila raditi i u Oćeviji.

- Od raznog bilja s planinskih livada proizvodim sapune, a aktivna sam članica Udruženja žena „Zvjezdangrad“ u Varešu, gdje ih izlažem i prodajem. U Udruženju sam pronašla i prijateljice koje su složne i važno nam je da imamo jedna drugu – kaže ona.