LEGENDE

Avionom se spustio u svoje selo pa se s pilotom uputio u kafanu

Dindić pokazuje brojna priznanja na zidovima u garaži

B. GRGIĆ

12.4.2018

  Rasim Dindić, poznatiji kao Rasko, svakodnevno se biciklom provoza kroz svoje Dubrave u općini Bosanska Gradiška. U maju ulazi u devetu deceniju života, zdravlje ga odlično služi, a pamćenje ne gubi svježinu. 

Dobar majstor

Nekad je važio za najboljeg mehaničara u kraju. U vojsci je bio aviomehaničar, popravljao je klipne i mlazne avione. O kakvom je majstoru riječ, najbolji su pokazatelj brojne diplome, priznanja i odlikovanja izvješena na zidu garaže.

- Tačno je da sam 1963. došao malim avionom četverosjedom u Dubrave. Pukovnik je pilotirao, a ja sam bio aviomehaničar. Spustili smo se tu u Đole, odmah do naselja. I potom otišli u seosku kafanu – prisjeća se Rasko, ne skidajući sjetni osmijeh s lica.

Kaže da je taj dan bio praznik za cijele Dubrave i okolna sela. Većina ih je prvi put vidjela avion, i to izbliza.

- Za tili čas oko aviona se skupilo više od 500 duša. Škola je prestala raditi i učitelji i djeca došli su da vide avion. A mi smo, ustvari, došli da pronađemo jedrilicu koja se prizemljila u obližnje Luke. Nakon završene misije uzletjeli smo i uputili se u tadašnji Titograd – govori Dindić.


Rasim uskoro ulazi u devetu deceniju, a svakodnevno vozi bicikl

Postao slavan

O njegovom neobičnom poduhvatu i danas se priča. Stariji to prepričavaju mlađim generacijama.

- Jesu me voljele djevojke i jeste mi to slijetanje mnogo pomoglo. Postao sam slavan i glavni, ne samo u mojim Dubravama nego u pola sreza. Nije mala stvar doći avionom i spustiti se u svoje selo. I onako, u avijatičarskim uniformama, hladnokrvno se prošetati do kafane - kaže kroz smijeh Rasko.


Najveći šmeker

Rasim u svojoj garaži, koja ima i funkciju mini radionice, provodi veći dio dana. Tu mu dolaze prijatelji, kojima Rasko održi mini historijski čas, pokazujući im porodične fotografije, priznanja i dokaze da je nekad bio uvaženi aviomehaničar i da je davao konačnu dozvolu može li avion poletjeti ili ne. Lijepa sjećanja iz mladosti daju posebnu draž i starosti. Slijetanje avionom u rodno selo najbolji je primjer za to.

- E, da su tada bili mobilni telefoni i kompjuteri. Zamislite koliko bi se momaka i djevojaka slikalo pored aviona u kojem sam bio. Ali, dobro je što se stariji sjećaju toga i to prepričavaju mladima. Neka se zna ko je tada bio najveći šmeker u Dubravama i susjednim mjestima - kaže Dindić.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.