U sjeni ocjena međunarodnih dužnosnika koji su se ponovno svrstali oko toga tko je kriv za posljednju krizu koja će nastati zbog brisanja dijelova Zakona o obavještajno-sigurnosnoj agenciji i Zakona o kaznenom postupku BiH, stoji nekoliko konkretnih slučajeva koji su pokazali zloporabe sustava. Naime, posebne radnje poput prisluškivanja, praćenja komunikacije, tajne pratnje te njihova primjena osjetljivo su pitanje čije je odredbe Ustavni sud BiH osporio. Do prije dvije godine, dok se nisu promijenili odnosi u državnom pravosuđu, sustav koji je mogao prikupiti/namjestiti dokaze, zatim provesti istragu, uhititi pojedince i na kraju ih osuditi, gotovo je bio u rukama političkog Sarajeva, uglavnom SDA i ljudi koji su im bili jako bliski, piše "Večernji list".

Osmica, Kreso...

Na čelu OSA-e tako je u jednom trenutku bio Osman Mehmedagić Osmica, predsjednica Suda bila je Meddžida Kreso, glavni tužitelj Goran Salihović, a šef Federalne uprave policije Dragan Lukač.

Taj krug se mogao tako jednostavno zatvoriti bez da bilo tko iza njega uopće može reagirati, čak i u slučaju da se radi o klasičnoj namještaljci od dokaza koji su prikupljeni radom agencija, zatim tužitelja i sudaca koji su pomno birani da se potvrdi određeni cilj. A, sustav je na toj nižoj operativnoj razini obavještajnih službi i paraslužbi funkcionirao tako da se najprije razvije mreža preko koje bi se povezalo „krupne ribe“ te ih, ako ih se ne uspije čak i dovesti pred sud, onda medijski i javno sotonizira.

Naime, ključ je pronaći ljude sklone ili bliske kriminalnom miljeu, a koji se kreću u krugu važnih ljudi i političara, nakon čega slijedi stvaranje paukove mreže. U jednom se čak slučaju, što tvrdi neimenovani sugovornik, trebalo povezati predsjednika jedne stranke s jednim narkodilerom, koji je čak dolazio na određene stranačke skupove. Ovaj diler je imao komunikaciju s predstavnicima sigurnosnih agencija, ali i s gospodarstvenicima, a koji su, pak, imali komunikaciju s političkim dužnosnicima.

Prisluškivanjem raznih telefona pokušalo se doći i do čovjeka na vrhu političke piramide. No, ipak se nije uspjelo. Jedan od primjera zloporabe institucija je slučaj predsjednika SBB-a Fahrudina Radončića.

Naivno se otkrio

Prošle godine o svemu se naivno, neoprezno ili zbog osjećaja bahatosti izlanuo ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić. On je, naime, potvrdio navode tjednika Nacional, ali i nekoliko svojevrsnih domaćih glasila obavještajnog i paraobavještajnog podzemlja u BiH, da su se na udaru prisluškivanja i praćenja državne Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) našli hrvatski dužnosnici iz Republike Hrvatske i BiH te razne tvrtke.

U BiH je nakon toga nastala prava konfuzija oko toga što je rečeno pa su pojedini portali čak uklanjali vijesti o tome što je Mektić rekao na upit o navodima zagrebačkog tjednika Nacional o tome da OSA BiH vodi specijalni rat protiv Hrvatske te da nelegalno prisluškuje i špijunira hrvatske političare i poduzetnike. I sve to, dakako, u interesu države BiH, zaključuje autor "Večernjeg lista".