TURISTIČKA PATROLA

Bužim: Misterija Svetinje golica turiste

Autor: E. TRAKO
18.07.2018 13:54
A
A
A

Bili su neki Italijani. Zakleli su se da neće ići s izvora dok voda ne poteče. Ušli smo u noć čekajući. Začuo se huk. Potekla je voda, taman kao da je more iznad popustilo i poteklo na izvor Svetinje.  

- Parti, Ibro, parti...

Šta parti, bolan? Kaže, teče voda! Skočiše oni Italijani dolje, krste se kako znaju i umiju, umivaju se. Kaže, gore je more. Ma, kakvo more, Bog vam pamet dao, priča Ibrahim Makić, učitelj u penziji, na izvoru Svetinje u Bužimu.  

Slijepa djevojka  

Legenda kaže da su u davna vremena prolazili karavani putem Bužim – Gvozdensko. Tako je naišao jedan karavan u kojem je bila i slijepa djevojka. Odjednom je potekla voda sa stijene, što im je privuklo pažnju. Ta slijepa djevojka umije se vodom i progleda. Od tih davnina ovo se mjesto prozva Svetinja, a i dan-danas golica znatiželju turista iz cijelog svijeta.  


- Nikad se ne zna kada će voda poteći. Može to biti u bilo koje doba dana. To je i čini misterioznom i tajnovitom. Ja sam sa svojih 77 godina gledao da ne prođe dva dana da ne dođem ovdje makar da se umijem. Evo me zdrav k'o dren – priča nam svoja iskustva Ibrahim Makić, a njegovu priču potvrđuju i šire prijatelji mu Suvad Dervić i Adam Kovačević. 

Dizdarević i Kovačević na izvoru Svetinje


Ovaj drugi sjetio se sagraditi bazen, roštilj, šadrvane i od livade s izvorom napraviti na prostoru Krajine jedno od najpoznatijih izletišta.

- Samo ljudi dobre volje su dobrodošli. Spremni da spavaju u šatorima i da se sažive s prirodom – kaže Kovačević.

Na to su spremni članovi Karate kluba „Regeneracija“ iz Velike Kladuše. I staro i mlado na Svetinji crpi snagu za daljnja borilačka takmičenja.

- Ove nam je godine drug put da smo ovdje. I zaista je lijepo. Imamo dobre uvjete da se djeca malo i odmore, ali i da se bave sportom te da ne prekidaju trenažni proces – kaže Mirzet Beganović, predsjednik kluba.

Do izvora će nas odvesti Safet Dizdarević i prijatelj Adam.

- Godinama sam ovdje boravio po cijeli dan. Nikad nisam uspio dočekati na samom izvoru da vidim kada voda krene. Snimali su ljudi vodopad, ali nikad nisam bio na izvoru – pomalo je razočaran Dizdarević, koji ne skriva želju veću od Kilimandžara da se napije vode kada poteče.

Pod jednim šadrvanom guštaju i Nurija i Refika Muratović, Dževad Abazović i Edina Latić. Čekaju da mlado janje skinu s ražnja, da ručaju, pa će malo u šetnju do izvora.

- Rahatluk, pa to ti je - govore uglas.

Sedam-osam kilometara poviše grada, današnjeg Bužima, iznad doline izdigao se drevni grad Bužim. Šta je i ko sve imao naum da ga osvaja, ko ga ja osvajao, stolovao njime, postoje zapisi od 1334. godine, kada se prvi put spominje u historijskim izvorima.

Tada se naselje Bužim zvalo Čave. Od starina je nosio ime Čava ili čavski grad, da bi kasnije promijenio ime u Bužim. Osim Bužima, u srednjem vijeku, prije dolaska Osmanlija, postojala su i naselja Kostajnica, danas je to Varoška Rijeka, Krupska, danas Vrhovska, Dobro Selo i Čava.

Osim naseljenih mjesta u srednjem vijeku postoje i tvrđave Bužim, Kostajnica i Čavnik. Od svih tih utvrđenja, u historiografiji je najzastupljenija bužimska tvrđava, o kojoj su pisali brojni naučnici.  

Ćazim Mehić živi ispod Starog grada: Djeca moraju znati više o svojim korijenima


Danas do tvrđave u Bužimu vodi uski puteljak. Kozija staza. Ali, i to će se promijeniti, jer je Općina izdvojila neka sredstva da se napravi staza. Pohvalno.

Najhrabriji sinovi

Ćazim Mehić u prvoj je kući ispod Starog grada.

- Firma iz Mostara posljednja je radila restauraciju kule. Ja sam se zalagao da se djeci uvede u škole obavezna nastava na Starom gradu kako bi znali ispričati gostima prošlost svojih predaka i svog grada – kaže Mehić.

 Improvizirani putokaz na tabli stiropora


S obzirom na to da se nalazio na granici između dva moćna carstva, Osmanskog i Habsburškog, Bužim je sa širim okruženjem dugo vremena bio poprište žestokih borbi i stradanja stanovništva. O teškim i surovim prilikama u tom vaktu najbolje svjedoče stihovi pjesme koja se u različitim verzijama često pjevala širom Bosanske krajine, pa i Bužima:

„Oj Krajino, krvava haljino, s tebe vazda započinje kavga, krvava si otkad si postala, s krvlju ručak, a s krvlju večera, svak krvave žvače zalogaje, nikad bijela danka i odmora.“

- Tako je ovdje bilo, kažu dokumenti, a i predanja, od davnina pa do našeg rahmetli Izeta Nanića. Ovdje su se uvijek rađali najhrabriji sinovi – kaže Mehić.

Devet Jezerana  

U narodu se očuvala predaja iz perioda od 1736. do 1739. godine, kada je u ratu dva carstva u pripremi za napad na Bosnu, habsburška vojska krenula na Bužim.  

Komandant odbrane Bužima bio je Ahmed Bajrektarević. Herojski je branio grad. 

Kaže se da je prilikom opsade, opkoljenim Bužimljanima u pomoć priteklo devet Jezerana: Šahin, Čerkin, Sikleuša, Harčeta, Kalauz, Abdija, Pajalin, Kiran i Selim.

Ovih devet domišljatih junaka, kaže legenda, na konjima je, kružeći oko Velikog Brda, nadomak starogradske tvrđave s bajracima i talambazima u rukama, pokušalo stvoriti dojam o skorom dolasku u ispomoć velike osmanske vojske, iz devet pravaca, u čemu su na koncu i uspjeli. Kada se u redovima napadača primijetilo komešanje te otpočelo povlačenje, branioci tvrđave te malobrojna ispomoć udariše na vojsku hrvatskog bana te se zametnu silovit boj, o kojem ostade narodna pjesma koja se očuvala do danas: “Bježi bane niz bužimske strane, ne goni te sva butum Krajina, već te goni devet Jezerana.“