Foto: Merdanovići napokon na okupu: Vehbija sa suprugom krajem godine ide u Čile ( D. Stojnić)

SANSKI MOST Sreći nema kraja - spojene davno pokidane porodične veze

Nakon 73 godine Merdanovići iz Čilea konačno u Hrustovu

Autor: M. ZGONJANIN
07.08.2018 06:41
A
A
A

U Merdanovića sokaku, u Hrustovu kod Sanskog Mosta, kod domaćina Vehbije i Ismete Merdanović proteklog je vikenda feštalo i 13 Čileanaca. Svi su potomci i u bliskoj rodbinskoj vezi s Asimom Merdanovićem, Vehbijinim bratom, koji je krajem Drugog svjetskog rata emigrirao u SAD, a onda u Čile.

Puno srce

Oženio s Čileankom Aidom i dobio desetero djece, sedam sinova i tri kćerke. U međuvremenu su se pokidale porodične veze, a kako nam je ispričao Vehbija, koji je prije pet decenija otišao u Njemačku, posljednjih nekoliko bratovih pisama stiglo je daleke 1969. 

 Asimova djeca: Maurisio, Emelina, Monika i Ivo (Foto D. Stojnić) 


Vehbija mu je pokušao odgovoriti, ali se pismo vratilo. Uprkos tome, nije prestao tragati za bratom, ali, kako su godine odmicale, nada da će ga naći bila je sve manja. A onda je u januaru ove godine, oko jedan sat noću, zazvonio telefon.

- Zvala je bratičina i rekla da su u Čileu, putem Facebooka, pronašli moje Merdanoviće. Brat mi je umro 1996. godine, a njegova djeca, s kojom sam se ubrzo čuo, obećala su da će doći u avgustu. I evo ih ovdje, u očevom rodnom Hrustovu. Srce mi je puno - priča presretni Vehbija, koji se zbog visokog pritiska ne smije pošteno ni zaradovati.

Nakon 15 sati leta do Frankfurta i puta do Bosne, u Hrustovo su stigla četiri direktna potomka Asima Merdanovića - sinovi Maurisio i Ivo i kćerke Emelina i Monika, potom Ivina supruga Vivijene koja se odlično snalazi s bosansko-hrvatskim jezikom, Asimovi unuci, Vivijenini rođaci... Već nekoliko dana su nerazdvojni, ali emocije se ne stišavaju. Radost, sreća, ljubav i suze radosnice zbog susreta. 

Emocije i ljubav  

- Sve ove emocije i ljubav sada zajedno dijelimo. I nosimo ih u Čile ostatku porodice, onima koji sada nisu mogli doći. Osjećaj je čudan, nevjerovatan, kao da smo već bili ovdje. Otac nam je često pričao o Hrustovu, o svojoj porodici, posebno o majci Aiši... Želio je doći – kažu Asimovi sinovi i kćerke i najavljuju novo porodično okupljanje.  

 Bilo i suza radosnica


Ali, ovaj put u Čileu, gdje će, najvjerovatnije u decembru, dočekati Ismetu i Vehbiju. I upoznati ih s ostatkom porodice. Koliko je Asimovih Čileanaca, sve su prilike da će Ismeta i Vehbija tamo ostati najmanje tri mjeseca.

Slavili svi mještani 

Na fešti u Hrustovu uz harmoniku se i zaigralo i zapjevalo. Merdanovići su se potrudili da Čileancima serviraju bosanska jela, od bamje do baklave, koju je punog srca pripremila Ismeta. Nju su poklonom, tradicionalnim nakitom, obradovali Ivo i Vivijene.

- U toku su i „Dani Hrustova“, pa je praktično cijelo mjesto jednu večer zajedno s nama slavilo njihov dolazak - kazao je Ismetin i Vehbijin sin Ermin.

Jedno slovo otežalo potragu

- Asim je bio upisan kao Merdanević. Kada smo se konačno spojili, napravili smo grupu članova porodice Merdanović, koji danas žive u Kanadi, Čileu, Australiji, Njemačkoj... i u BiH – kaže Vehbijin sin Ermin.