Volfgang Petrič (Wolfgang Petritsch) usred je veoma dinamične i nadasve opasne rasprave o razmjeni teritorija Kosova i Srbije. Iako je decenijama bio zagovornik principa nepovredivosti granica na Balkanu, kako u razgovoru za „Dnevni avaz“ ističe, morao je promijeniti mišljenje.
Promijenjene okolnosti
Naglašava, međutim, da dogovor Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, i Hašima Tačija, predsjednika Kosova, ako uopće bude realiziran, ni na koji način neće utjecati na BiH. Autora ovih redova, međutim, u to nije uvjerio!
Zašto ste zagovornik promjena granica na Balkanu?
- Pa zato što su se okolnosti takve da mi trebamo vrlo ozbiljno pogledati šta je predloženo i vidjeti je li ovo istinska prilika za promjene. Okolnosti na Balkanu su se dramatično promijenile. Izuzetno sam zabrinut da nas nastavak ovakve situacije može odvesti tamo gdje uopće ne želimo.
Novi vanjski faktori utjecaja, od Kine, preko država Golfskog zaliva, preko Turske s neootomanskim aspiracijama do Rusije doveli su do velikih razlika u odnosu na situaciju iz 90-ih godina prošlog stoljeća. Tada su Amerikanci bili igrač broj 1, a Evropljani na 2. poziciji. Sada, su Amerikanci daleko iza, tamo negdje na četvrtoj, petoj ili šestoj poziciji. Posebno kada govorimo o aktivnostima političke i ekonomske dinamike.
Nadalje, ovo je prvi puta u historiji, koliko ja znam, da dvojica balkanskih lidera imaju isti cilj i da nastoje postići kompromis. A ta riječ baš i nije svojstvena Balkanu.
Ja sam taj koji je rekao – ovo je vaša zemlja, nađite rješenje. I konačno imamo dvojicu ljudi koji to ozbiljno shvataju. Oni, također, gledaju šta je premijer Makedonije Zoran Zaev uradio s svojim grčkim kolegom Aleksisom Ciprasom (Alexis Tsipras). I to na Balkanu. Mi Evropljani odista trebamo cijeniti takav gest.
Na Balkanu svjedočimo novom duhu koji otjelotvoruju lideri poput Zaeva i Ciprasa koji su nakon 26 godina riješili pitanje imena Makedonije.
Naravno, svjestan sam da je kosovsko pitanje mnogo kompleksnije i teže. No, moramo iskoristiti priliku, ne da bi rekli da je ovo rješenje, već da, kao EU, pomognemo što i radi visoka predstavnica Federika Mogerini (Federica Mogherini), da se ide u detalje, nađu rješenja koja su objašnjiva ili doći do boljih solucija.
S vanjskim faktorima koje sam spomenuo, SAD koja se povukla, EU na čelnom mjestu, ekonomski se takmiči s Kinom, ideološki s Rusijom i Turskom, našli smo dvojicu političara koji žele isto.
Iz tih razloga sam, da se tako izrazim, odstupio od pozicije koju sam dugo zagovarao da se balkanske granice ne smiju dirati niti se s teritorijama smije trgovati. I dalje vjerujem u te principe. Ne želim još jedan Sporazum iz Lozane, kada su se Turska i Grčka dogovorile da razmijene stanovništvo i teritorije.
Naravno da u ovom rješenju o kojem razgovaramo, ne želim takav scenarij! Želim rješenje za 21. stoljeće koje će naći lokalni političari. Da bi se to postiglo, Vučić i njegova vlada, kao i Tači i njegova vlada trebaju uključiti u ovo ljude koji bi mogli biti pogođeni dogovorom.
Čujem da će Vučić biti na Kosovu 8. septembra. Tu će objasniti svoje ideje.
Tači mi je rekao da to stalno radi, stalno putuje.
Naravno, pojavilo se jako puno otpora. Ultranacionalisti u Srbiji su na nogama. Prednjači Šešelj. Na Kosovu su ustali Haradinaj i „Samoopredjeljenje“. S obje strane ovi prijete i ratom!
Ali, mislim da je historija na strani onih koji žele pronaći kompromisno rješenje. A za nagradu bi dobili slobodan prolaz u Evropsku uniju.
Žao mi je da moram reći da će Kosovo ostaviti BiH iza sebe. Kosovo će postati i punopravna članica Ujedinjenih naroda. Dobit će i bezvizni režim s EU i morat će pokazati da mogu samostalno riješiti s susjedima izuzetno težak i dugotrajan sukob.
Konkretan prijedlog
Dobro. Ali šta je konkretan prijedlog? Svi pričaju o tome, ali niko ne zna detalje. Šta je dogovor? Konkretno. Šta ko dobiva?
- U to nisam uključen. To je stvar lokalnih političara koji su demokratski izabrani, njihova je to odgovornost i odluka je na njima.
Imajte na umu da je u prošlosti svaka promjena granica bila rezultat rata, ovog puta mi imamo spremnost na mirni dogovor. Ne znam da li će se dogovor realizirati, vidjet ćemo, ali imamo snažnu spremnost da se velika promjena desi mirnim putem.
I imajte na umu da su se već neke manje promjene granica u regionu desile. Od Slovenije i Hrvatske, do Kosova i Crne Gore.
Jeste li bili iznenađeni žestokim reakcijama ljudi u međunarodnoj zajednici koji su bili i sada su angažirani oko BiH – od Ešdauna do Bilta? Kancelarka Merkel bila je veoma direktna...
- Naravno! Njen stav se mora vrlo ozbiljno uzeti u obzir. I ona ima veoma važan stav, kao i moj prijatelj Karl Bilt (Carl Bildt). Koliko vidim, Britanci su na neki način neodlučni. Mislim da uopće nisu sretni s ovim prijedlogom, ali ih EU više ne zanima. Koliko čujem iz Pariza, Makron (Emmanuel Macron) je na pozitivnom traku. Amerikanci su već rekli, ako vi to hoćete, nećemo se protiviti. Snaga koja sve ovo pokreće je, naravno, Mogerini. Ona će biti ta koja će nositi najveći dio tereta odgovornosti za moguće rješenje.
EU i sadašnje austrijsko predsjedavanje trebaju koristiti ovu historijsku situaciju da, 100 godina nakon kraja Prvog svjetskog rata, gdje smo bili umiješani, ovo izvorište konflikta to prestane biti!
Pravi dokument, deklaracija, gdje će se sva mala otvorena pitanja promjena granica, koja su neophodna, nabrojiti i istinski zatvoriti.
Naravno da bih snažno insistirao na tome da se sačuva integritet Bosne i Hercegovine. Lično sam čuo da je predsjednik Vučić javno u Alpbahu rekao da mu je već muka od ponavljanja, ali da će ipak ponoviti: ništa se neće desiti s BiH, njen teritorijalni integritet je neupitan!
Ko vjeruje Vučiću
Ko je to rekao?
- Vučić!
I Vi mu vjerujete?
- Pa, bio sam iznenađen. Vjerovati je jedna stvar, ako osobu ne uzimate za ozbiljno. Naravno, mnogi su rekli – „zašto bi smo mu vjerovali“? Ali, tu onda stupa na scenu moć EU, a nadam se i da će Amerikanci biti tu, uz Balkan, kao bitan politički saveznik u svemu ovome.
A spreman je i NATO. Znate, i sigurnosna se situacija dramatično promijenila! Mi smo spremni. NATO je spreman da djeluje ako bi se bilo šta desilo da bi zahtijevalo njegovu intervenciju. Oni bi odmah stupili na tlo!
Stoga, ne mislim da je osnovan strah Pedija Ešdauna (Paddy Ashdown) o raspirivanju konflikta. Znam situaciju, znam ljude, političare u regionu. Sukob nije nešto što bi se moglo desiti.
Naravno, jasno mi je da je raspoloženje, posebno u BiH, užasno. Ali, tako je već godinama. Ljudi su toliko razočarani vlastitim političarima, smatraju da OHR ne radi ništa, kao ni EU...
Ali, iznad svega, vaši vlastiti političari ne rade ama baš ništa!
Da su oni uzeli kao primjer Zaeva i rekli – uradit ćemo nešto po uzoru na njega, a on je napravio nešto veoma teško, nešto što politički jako boli - to bi istinski pomoglo BiH. Ali, toga nema!
I sada je BiH jedna od najmanje poželjnih država u EU.
EU je više muka od BiH?
- Apsolutno! I to je veoma opasna situacija. Ja sam jedan od usamljenih glasova u Briselu koji stalno upozorava: nemojte i nemojte zaboraviti na BiH! Ako se nešto tamo desi, a postoji opasnost, zažalit ćete što niste na vrijeme djelovali, upozoravam ih.
Čim su priče o trgovini teritorijama počele, Milorad Dodik je izjavio da će tražiti isto za RS što dobije Kosovo.
- Da! A vi trebate pričati s Izetbegovićem.
Molim?! Kako mislite?
- Ovdje imamo fundamentalnu razliku – dvojicu političara koji imaju isti cilj – Vučića i Tačija.
Dodik je sasvim usamljen, na američkoj je „crnoj listi“, izoliran, susreće se s „predsjednicima“ nekakvih osetija, te ekstremnim desničarima i to je to!
Dodik „pod kontrolom“
Pa nije baš tako! Stalno se sastaje s Vučićem! A i ovaj ga vrlo često reklamira.
- Naravno. Mora ga držati pod kontrolom. To je politička igra. Ne želite da vaš Srbin ide protiv vas. Zato ga mora imati na oku.
No, Vučić je eksplicitno, pred stotinama ljudi, pred TV kamerama javno objavio da je integritet i suverenitet BiH, kao i svih ostalih država u regionu zagarantirana.
Hoće li to onda biti sastavni dio prijedloga o razgraničenju Kosova i Srbije? Jer, na primjer, Veton Suroi upozorava da su makedonski Albanci sada suzdržani pred predstojeći referendum o imenu. Njima je mnogo zanimljivija priča pod geslom: „Ako može Preševo, može i Tetovi“.
- Negdje u junu, julu, Evropski parlament pozvao me da posjetim Skoplje. Tamo sam se također susreo s Ahmetijem. On je čovjek koji predvodi makedonske Albance i potpredsjednik je makedonske vlade.
Tamo postoje neke albanske struje, ali zahvaljujući EU, većina Albanaca zainteresirana je da Makedonija postane dio EU i NATO što je moguće prije. Njih baš i ne zanima da budu dio ni Kosova ni Albanije, već da njihova Makedonija bude dio Unije i NATO. Oni znaju da time granice gube na značaju.
I imajte ovo na umu: kad god Zaev putuje, a često ga srećem u Briselu. Uvijek je njegov albanski kolega, potpredsjednik Vlade, s njim. I on će biti zadužen za pregovore s EU, koji počinju u junu naredne godine.
Vidite li vi kolike su to promjene?! I malo ko, kao Zaev i njegov tim, putuje u Brisel, razgovara sa svima – od zvaničnika Unije do opozicije i nevladinog sektora. Sa svima!
Dok situacija u Mađarskoj i Poljskoj postaje sve gora, dok Nijemci imaju problema s ekstremnim desničarima AfD-a, mi u Austriji s našim ekstremistima, osjećam da na Balkanu političari postaju odgovorniji, posao shvataju sve ozbiljnije i profesionalniji su.
Evropskiji su od mnogih Evropljana?
- Recimo da su ti balkanski političari na koje se referiram mnogo drugačiji od svojih prethodnika.
Ipak, da se mi držimo BiH. Iz svega što govorite nameće se dojam da je BiH ostavljena.
- Posljednje barem tri godine, kada mislim o BiH, nemam ništa dobro da mi pada naum. Nemam pojma šta uraditi. Odista! I to je najtužniji detalj cijele priče. Hoće li tako ostati zauvijek? Hoće li ljudi i dalje patiti? Gledati kako je stanje sve lošije i lošije, a ljudi poput Dodika izvoditi svoje igre i provocirati?
Znate šta, ljude poput Dodika više niko ozbiljno ne doživljava. Ni u kom pogledu. Odnosi Rusije i Republike Srpske su najvažniji indikator koliko Dodik ide pogrešnim putem.
Sjetite se kako se on prije nekoliko godina trijumfalno vratio iz Rusije i objavio da će od njih dobiti 50 miliona. A onda, prije nekoliko mjeseci lično je morao priznati da nije dobio ama baš ništa. I sada, kako bi spasili njegovu vladu, MMF mu daje novac.
Dodik je postao irelevantan!
Naravno, ne minimiziram opasnosti. Ali morate uzeti u obzir ovaj razvoj događaja kada razmišljate o tome šta on radi.
Meni je jasno da se uvijek nešto nepredviđeno može desiti. Nisam siguran da li će se realizirati to što bi Vučić i Tači dogovorili. Ali, nemojmo biti odmah toliko negativni, hajmo im pomoći.
Znate, nije ovo baš čista situacija. Ima tu „prljavštine“ u smislu da se poseže za etničkim linijama. Mi smo se protiv toga borili, to je izazvalo užasna razaranja na području tadašnje Jugoslavije.
Ali, ovog puta imate ograničenu, čuvanu i kontroliranu situaciju u koju su uključeni čelni ljudi Evropske komisije i Austrije.
BiH se ne treba brinuti?
- Mi moramo biti izuzetno, izuzetno oprezni i ne dopustiti da bilo šta krene po zlu. Zato sam i predložio da se 100 godina od kraja Prvog svjetskog rata u Deklaraciji koju bi svi usvojili stavi sve što jeste ili bi moglo biti problematično. I da nađemo formulu kojom bi se jednom zauvijek svi fitilji na Balkanu koji bi potpalili vatru, ugasili.
Time bi proces integriranja u EU dobio istinski zamah.
Nakon toga, politika bi konačno i na Kosovu i u Srbiji bila usmjerena na rješavanje istinskih pitanja.
Ekonomska situacija je očajna. Mada, u Srbiji imamo zamajac investicija. Italijani ulažu, države Golfskog zaliva...
Kinezi!
- Da! Za njih je Srbija ključna. Pa, Briselu, pripazi se!
Bez obzira na sve, moram istaći da sam sad zabrinutiji nego li sam bio. Nego, zašto Vi ovo sve radite? Ko Vas plaća?
- Za ovo što radim niko me ne plaća. Moja uloga je da savjetujem jednu austrijsku advokatsku kuću koja savjetuje pregovore EU u Srbiji. Oni savjetuju Vladu koja do sada pregovara o 12 ili 13, od 35 pregovaračkih poglavlja.
Najvažnije od svih je poglavlje 35, koje se tiče Kosova. I samo oni sami to mogu riješiti. Niko im tu sa strane ne može pomoći. Moja jedina uloga je da ih ohrabrim da se dogovore. A tu se radi o masi tehničkih i pravnih pitanja.
Ova advokatska kuća ne savjetuje samo u Srbiji, već i Albaniji, Makedoniji, Sloveniji... Ovo je jedna od najvećih firmi tog tipa u svijetu. U njoj su i Amerikanci.
Dakle, moja uloga je savjetodavna, tehničke naravi. Na primjer, advokate upozoravam na pravne nejasnoće, učim ih šta su Bosanci, a šta Bošnjaci, šta su razlike između Vojvodine i Kosova... dajem neke osnovne političke savjete... Također, jednom ili više puta godišnje imam sastanke s Vučićem, premijerkom Brnabić, ministrima koji su zaduženi za neke od oblasti i razgovaramo o procesu približavanja EU.
To je veliki posao, veoma zahtjevan.
Bio sam na čelu kampanje koja je odvela Austriju u EU. Potom sam savjetovao Vladu Hrvatske u procesu njenog pristupanja, tako da imam jako puno iskustva.
Da, priznajem, jako sam star.
U posljednjih godinu–dvije puno radim s institutom Marti Ahtisari u Helsinkijom na pitanjima Ukrajine i mogućoj misiji UN tamo. Također, anagažiran sam na i oko Gruzije i pitanja Nagorno Karabaha i Južne Osetije.
Dakle, vidim veliku sliku, gdje stvari idu, a gdje su zapele.
Kada poredim situaciju na jugu Kavkaza s ovom na Kosovu, onda je potonje relativno jednostavnije. Ako politička volja postoji s obje strane, a imam osjećaj da postoji, vjerujem da Tači i Vučić žele rješenje.
Vidjet ćemo.
