Foto: Arhiv

BANJA LUKA Suzana Radanović objavila potresno pismo

Majka Davida Dragičevića: Sviće novi dan, gledam oko sebe, sve je isto. Tebe nema...

Davidova smrt je pokrenula višemjesečne protestne skupove „Pravda za Davida” na banjalučkom Trgu Krajine

Avaz.ba
06.09.2018 08:24
A
A
A

David Dragičević bio je 21-godišnji student elektrotehnike iz Banje Luke. Nestao je u noći sa 17. na 18. mart 2018. godine, nakon što se udaljio iz porodične kuće prema centru grada. Nažalost, na ušću pritoke Crkvene u rijeku Vrbas kod tvrđave Kastel 24. marta pronađeno je njegovo tijelo...

Prvobitnom policijskom istragom je utvrđeno da je smrt nastala utapanjem, ali bez elemenata krivičnog djela, da bi tužilac nakon tri mjeseca vršenja predistražnih radnji 28. juna 2018. donio naredbu o provođenju istrage protiv nepoznatih počinilaca zbog osnova sumnje za ubistvo.

Davidova smrt je pokrenula višemjesečne protestne skupove „Pravda za Davida” na banjalučkom Trgu Krajine koji su proistekli iz istoimene Facebook grupe koja danas broji više 300 hiljada članova. Skupove predvodi Davidov otac Davor Dragičević, koji samo traži da se riješi ubistvo njegovog sina, a ubice uhvate. 

Učesnici su Trg Krajine prozvali „Davidov trg”, a prepoznatljivi simboli okupljanja postali su refren Davidove pjesme ''Klinac u getu i visoko uzdignuta stisnuta pesnica''. Skupovi se održavaju svakim danom s početkom u 18 sati. Davidov otac angažirao je i četvero vrhunskih regionalnih advokata: Duško Tomić i Ifet Feraget iz BiH, Zora Dobričanin-Nikodinović iz Srbije te Anto Nobilo iz Hrvatske. Njihov zadatak je da utvrdi propuste u istrazi o ubistvu njegovog sina.

Jučer je na Facebook stranici ''Pravda za Davida'' potresno pismo objavila Davidova majka Suzana Radanović. Njeno pismo objavljujemo u cijelosti:

- Sine moj, svako veče liježem i mislim: sutra kad se probudim, zovem te i ti ćeš se javiti. Sve će ovo biti ružan san, košmar. Neću ti pričati sta sam sanjala, to je moja muka.

Sviće novi dan, gledam oko sebe, sve je isto. Tebe nema.

Osjećam prazninu u stomaku, kao da nešto fali. Nešto je iščupano, otrgnuto, oteto.

Nešto bez čega ne mogu živjeti.

Alooooo, ljudi pa to je moje dijete!!!

Nema ga!!! Nikad više, nikad.

Uzmem telefon, gledam tvoju sliku na Viberu ali te ne zovem.

Nije san.

Ali je košmar na javi.

Zatvaram oči.

Zovem te: DAVIDE, DAVIDE SINE, dođi. Izvini ljubavi, izvini dijete moje. Ja sam kriva. Mama je kriva. Dođi, bebo moja, samo da te zagrlim i poljubim.

Dolaziš mi na sekundu. Treptaj oka. Ostani!!!

Kratko mi je to.

Ostani!!!

Ne mogu bez tebe!

OSTANI!!!

Nisam ti sve rekla, nisam ti svu ljubav dala. Imam je još. Samo za tebe oko moje.

Ostani!!!

Ja ću otići tamo gdje ti žuriš.

Ostani, molim te.

Nisam znala da ćemo se ovako brzo rastati.

Nisam bila spremna za kraj.

Ostani!

Samo da te pomirišem.

Da osjetim dijete svoje. Da osjetim srce u grudima.

Smješkaš mi se. Ćutiš.

Nema te.

Nikad više, živote moj.