DNEVNIK Nihad Kreševljaković, direktor MESS-a

Divno je razgovarati s pametnim ljudima

Smjenjuju se fotografije izbjeglica s biografijama Tomasa Mana, Ajnštajna, Semezdina Mehmedinovića, Aleksandra Hemona

Piše: Nihad KREŠEVLJAKOVIĆ
06.10.2018 21:07

Subota, 29. septembar

Uspješan prvi dan

Počinje praznik teatra. Prvo je ujutro performansom Irme Alimanović i Aleksandre Korizme otvoren Mali MESS. U predstavi učestvuju i djeca iz Udruženja djece sa Down sindromom. Prelijepa atmosfera puna smijeha. Mali MESS otvara predstava „Dindim“ iz Hrvatske. Sve se užurbano spremamo za svečano otvorenje Festivala u Narodnom. Ovogodišnji moto Festivala je „Otvoreni za sve“, a po imenu predstave Konstanse Makras (Constanca Macras) kojom i otvaramo Festival. Ceremonija otvaranja bila je posebno uzbudljiva. Smjenjuju se fotografije izbjeglica s biografijama Tomasa Mana, Ajnštajna, Semezdina Mehmedinovića, Aleksandra Hemona… Ta velika imena dijele sudbinu ljudi s fotografija. Predivna Belma Alić izvodi Gyorgy Ligetija. Nakon nje obraća nam se Vernesa Berb, članica Gorky teatra iz Berlina koja je i sama bila izbjeglica. Sve je veoma emotivno. Iz Narodnog svi trčimo u SARTR, gdje gledamo predstavu „Deveta“ trupe Via Negativa. Dernek u Klubu 1, mjestu susreta ovogodišnjeg festivala koji je predivan zahvaljujući plesačima iz trupe Gorky Park. Iza nas je uspješan prvi dan Festivala.

Nedjelja, 30. septembar

Ko kreira naše predrasude

U jutarnjim satima je puno Pozorište mladih gdje se nastavlja program Malog MESS-a. Između svih obaveza pripremam se za prvi ovogodišnji MESS Forum o temi „Ko kreira naše predrasude“. Sa mnom su Bojan Jablanovec, Saša Milosavljević, Tomasz Kirenčuk i Selma Spahić. Divno je razgovarati s pametnim ljudima. Da ne bih prepričavao, citirat ću Selmu: “Da bismo razbili naše predrasude, moramo se suočiti sa sobom i sa svojim strahovima, a mislim da to možemo uraditi tako što ćemo se upoznati s nepoznatim – slušajući.“

Hvala Bogu za autoput, bar onaj komadić koji je napravljen u posljednjih 20 godina, pa stižemo na vrijeme u Zenicu, gdje Rumuni izvode fascinantnu priču o snazi ljubavi koja preživljava historiju „Rambuku“. Dugo nisam gledao tako dobru predstavu.

Ponedjeljak, 1. oktobar

Dug dan

Divno je kako kolege novinari prate MESS. Hvala im na tome. Večeras je na programu zagrebačka produkcija predstave Selme Spahić „Ono što nedostaje“. Ponosan sam na selekciju ove predstave. Selma je zaista velika teatarska umjetnica. Dosta potresna, pankerska i dobra predstava Andraša Urbana „Leptir“ izvedena je u Pozorištu mladih. Slijede Italijani u SARTR-u. Još jedan dug dan.

Utorak, 2. oktobar

Kris na rubu suza

U kinu Kriterion održan je 2. MESS Forum o temi „Politika uništenja protiv civilizacije“. Sa nama su i Bert i Nasi, autori predstave „Palmira“, Edita iz projekta „Pro Budućnost“. Tu je i veoma draga prijateljica Festivala MESS Marion Kraske, direktorica Fondacije „Heinrich Böll“ u BiH. Dok pokušavamo shvatiti koji aspekt uništenja civilizacije je najpogubniji, kroz glavu mi se vrti njena izjava: „Umjesto da se bave ekologijom, političari u BiH zaokupljeni nacionalističkim i destruktivnim igrama“.

Večeras smo dodijelili Krisu (Chris) Keulemansu nagradu „Zlatni lovorov vijenac“ za poseban doprinos umjetnosti teatra. Bilo je veoma emotivno. Nikada nisam vidio Krisa na rubu suza. Svi koji smo se okupili dijelili smo iste emocije. Lijepo je znati reći hvala ljudima koji su posvetili živote drugima. I njima je to dovoljno! Žao mi je da nekada nismo ni to u stanju. Kris je inače istu večer bio na sceni gdje su izveli predstavu „Bagdad“. Najzanimljivije od svega je da smo uspjeli dodjelu nagrade očuvati u tajnosti. Prosto nevjerovatno za Sarajevo. Haris Pašović na dodjeli nagrade govori o Krisu: „Kris je dio DNK MESS - i DNK Sarajeva pod opsadom“.

U Narodnom pozorištu izvedena je bh. predstava „Kralj Lir“. Divno svjedočanstvo o glumačkoj snazi našeg teatra.

 Srijeda, 3. oktobar

 Predstava koja se ne zaboravlja

Sjetim se i ovog dnevnika. Jedini problem je u tome što je iza nas već nekoliko dana, a kao da su prošli mjeseci. Teško mi se sjetiti i onoga što je bilo prije sat. Zahvaljujući TV ekipi MESS-a pregledavam materijale unazad i rekonstruiram šta se sve izdešavalo. Više je za romana nego za dnevnika.

U SARTR-u smo navečer gledali Berta i Nasija i njihovu „Palmiru“. Divna izvedba. Ipak, ovaj dan će ostati svima u sjećanju po izvedbi predstave „Macbett“ u režiji Alesandra Sera. To je jedna od onih predstava koju nikad ne zaboravite…

Četvrtak, 4. oktobar

Vize, granice, avioni...

Dramatičan dan. Nažalost, iako svi u regiji imamo bolno iskustvo ponižavanja na granicama, čekanju u redovima za vize, država BiH i dalje ne priznaje Kosovo. Zbog toga, pozvati trupe sa Kosova uvijek zahtijeva ogroman posao da bi ti ljudi mogli doći u BiH i pokazati ono što oni rade. Putnička agencija koju su angažirale kolege s Kosova zaustavljena je na granici i javljeno je da ne mogu ući u našu zemlju sa kosovskim tablicama. Šaljemo „Centrotransov“ autobus da ih pokupi tamo i dovede u Sarajevo. Također, jedan od glumaca iz Beograda prespavao je avion i svi ga nestrpljivo čekamo da se pojavi u Pozorištu, u koje je publika već počela ulaziti. Bio je to veoma dugi sat od Sokoca do Sarajeva, ali ipak sve počinje sa svega nekoliko minuta zakašnjenja.

U Pozorištu mladih gledam predstavu „Besmrtnost“ koja ove godine predstavlja Iran. Na kraju večeri družimo se u Klubu 1 s brojnim gostima. Iza nas je još jedan uzbudljiv teatarski dan.

Započela je postavka meni veoma drage predstave „Welcome“ Nermina Hamzagića koja će sutra biti izvedena na Olimpijskom bazenu „Otoka“. Ljudi koji se bave tehničkom postavke Festivala su naši heroji.

Petak, 6. oktobar

Znamo ko je pobjednik  

Petak… sunčan i lijep. Danas forum o temi „Umjetnosti u službi svijesti o individualnoj i kolektivnoj odgovornosti“ moderira Dino Mustafić. Večeras u Bijelom salonu Narodnog dodjeljujemo „Zlatni lovorov vijenac“ za doprinos umjetnosti teatra Josipu Pejakoviću, glumcu koji je obilježio svojim radom živote brojnih generacija u BiH.

Ostao je još jedan dan. U slučaju Festivala to ne znači mnogo jer festivalski dani nekad znaju biti kao godine. Raditi festivale bi se u jednoj riječi moglo opisati kao rješavati iznenadne probleme. Ljudi koji rade u MESS-u su dobri u tome. Iza njih je veliko iskustvo.

Radujemo se činjenici da smo pri kraju jednog od najbolje do sada organiziranih festivala. Još dvije godine i proslavit ćemo naš 60. rođendan.

Uskoro će žiri donijeti odluku o pobjednicima Festivala iako je to uvijek relativna stvar. Svako od nas će imati neku predstavu koja je baš nama bila posebna. Prebrojat ćemo glasove publike. Naše kutije nisu providne, ali se volja glasača poštuje! Mi unaprijed znamo da je MESS ovogodišnji pobjednik!

NA VRH