Foto: D. Stojnić Nasiha i Enis kažu da recept ne kriju, ali da drugima jelo ne ispadne dobro kao njima

KOZARAC Zbog jela maksuz se dolazilo iz svih krajeva Jugoslavije

Blaževićima u naslijeđe ostala čuvena Babina kvrguša

Ne blijede sjećanja na idiličnu kafanicu, rijeku ljudi koja u svako doba dana ili noći stiže na kvrgušu

Autor: M. ZGONJANIN
05.01.2019 10:31
A
A
A

Mnogi tvrde da još niko u Bosni nije nadmašio čuvenu Babinu kvrgušu, autohtono kozaračko jelo, zbog koje se davnih šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća maksuz dolazilo u Kozarac kod Prijedora. Doduše, i danas se pravi ista, ali u kućnom ambijentu porodice Enisa Blaževića, Babinog sina. U kući koja je sagrađena tamo gdje je nekad bila čuvena Babina kafanica, prvo „Lovac“, pa onda sasvim logično ona „Kod Babe“.

Zagreb i Beograd

- Moj rahmetli otac Husein, koji je bio poznatiji kao Babo, bio je šumski radnik. Ali, kada je otvorio kafanu, kod njega se jela najbolja kvrguša na prostoru bivše Jugoslavije. I to je njegov specijalitet – priča Enis, koji danas s porodicom živi u Švicarskoj.

Kada je otac počeo praviti kvrgušu, Enis je imao tek osam godina. No, sjećanja na idiličnu kafanicu, rijeku ljudi koja u svako doba dana ili noći stiže na kvrgušu ne blijede.

  • Enis i Nasiha sa kćerkom Amrom
    Enis i Nasiha sa kćerkom Amrom

- Ako su, recimo, išli iz Zagreba prema Beogradu, onda skrenu do mog Babe na kvrgušu, pojedu je pa na put dalje. Ili samo navrate i kažu neka bude u toliko sati pečeno, mi dolazimo. Nije bitno da li je to bilo tri ujutro. On probudi majku, naloži se vatra i stavlja kvrguša - priča Enis.

Dodaje da je tajna te kvrguše bila i u domaćem kajmaku, koji je Babo svaki obavezno probao da slučajno ne kisi, a i tepsija je morala biti dobro zagrijana.

Bez struje

- Kvrguša se morala okretati u tepsiji i za 15 minuta bila bi pečena. Moj otac imao je i svoje domaće piliće. Pa kad gost dođe, on ga odvede da mu pokaže ono koje želi u kvrguši. Godišnje se trošilo 70 do 80 metara drva, jer kvrguša nije na struju. U restoranu niko nije radio osim moje majke Hanče i sestara - priča Enis.

Porodični recept tako je ostao u Blaževićima. Enisova supruga Nasiha kaže da recept ne kriju.

  • Tepsija mora biti dobro zagrijana
    Tepsija mora biti dobro zagrijana

- Nemam šta kriti, ali nikad nikom, ma koliko objašnjavala, ne ispadne isto. I sad je obavezno pravimo, gostima, porodici kad se okupljamo. A ima nas mnogo - kaže Nasiha, koja je u 43 godine braka s Enisom stekla četiri kćerke i šestero unučadi.

Planovi za novi restoran

Enis kaže da u vrijeme kada je njegov otac u restoranu počeo praviti kvrgušu, tada to jelo nije bilo zaštićeno. - A sada kada bi otvorio restoran, onda bi je zaštitio. Imam unuka Adija, koji je u Švicarskoj završio ugostiteljsku, pa ako bi prihvatio, onda bismo ovdje u Kozarcu otvorili restoran, jer već imam i poslovni prostor - kaže Enis.