Grupe migranata neprekidno, uglavnom pod okriljem noći, dolaze na Autobusku stanicu u Tuzli.
Na klupama i betonu prvo im je konačište nakon što u rejonu Bijeljine ili Zvornika ilegalno prijeđu državnu granicu između Srbije i Bosne i Hercegovine. Taksisti ih potom dovoze do prijevoja Banj brdo, udaljenog dvadesetak kilometara od Tuzle.
U Tuzlu je ove sedmice, u noći sa srijede na četvrtak, stigao i Mustafa, koji kaže da se u Libiji bavio manekenstvom. Na neizvjestan put krenuo je u potrazi za boljim životom, a oduševljen je gostoprimstvom volontera koji u Tuzli danima i noćima bdiju nad migrantima koji, iscrpljeni od pješačenja, isprepadani od ljudi, gladni i žedni, dolaze na Autobusku stanicu.
- Migranti uglavnom spavaju na klupama ili betonu. Neki su ulazili u dvorišta džamija, umotavali se u tepihe i čuvali od zime. Mnogo je porodica s djecom, svima smo pomogli. No, i mi smo na izmaku snaga, a ne vidimo da će se sistemski pomoći ovim ljudima - kaže jedan od najupornijih tuzlanskih volontera koji je dočekao i ispratio migrante iz Afganistana, Pakistana, Iraka, Tunisa, Libije...
Samo ljudi
I migranti i volonteri nadaju se boljim danima, naročito nakon nedavne najave Evropske komisije da će našu državu pomoći s dodatnih 13 miliona eura za rješavanje pitanja migrantske krize.
- Sve su to samo ljudi koje je zadesila velika nesreća. Mi pokušavamo da koliko-toliko pomognemo. Upućujemo apele dobrim ljudima, koji daju donacije za autobuske karte ili hranu. Nema nikakve pomoći od nadležnih – kaže volonter.
