PRIJEDOR Stanovnici nekad pitomog sela, iako raseljeni po svijetu, ne zaboravljaju rodnu grudu

U Briševu na dva dana prekinuta sablasna tišina

U samo jednom danu 1992. stradalo 68 mještana, ostali raseljeni po Hrvatskoj i Evropi

S. TULIĆ
29.03.2019 09:31

Mještani organizirali akciju čišćenja

Prijedorsko selo Briševo, smješteno između Sanskog Mosta i Ljubije, koje je prije rata nastanjivalo oko 500 katolika, danas je pusto i, faktički, zbrisano s lica zemlje. Prilikom napada srpskih snaga 25. jula 1992. godine, samo u jednom danu, stradalo je 68 mještana, među kojima i jedan broj žena i djece.

Ostali su kolektivno napustili svoje domove, a selo je potom opljačkano, kuće porušene i zapaljene. Danas u Briševu niko ne živi, a obnovljeni su tek nekoliko kuća i mjesna crkva. Do njega se dolazi makadamom, koji se ne održava redovno. Većina nekadašnjih mještana i njihovih potomaka danas živi u Hrvatskoj ili nekoj od zapadnoevropskih zemalja.

Obraćanje vlastima

Ipak, rodnu grudu ne zaboravljaju. Okupljeni su u Udruženju „Briševo“, koje svoje sjedište ima u Zagrebu. Tu njeguju uspomene na rodnu grudu, a okupljaju se nekoliko puta godišnje u rodnom selu. Tako je bilo i proteklog vikenda, kada su posjetili porušene domove te organizirali akciju čišćenja i uređenja lokalnih cesta, groblja i župne crkve, pa je bar nakratko prekinuta sablasna tišina u selu.

  • Selo zbrisano s lica zemlje, ostale ruševine
    Selo zbrisano s lica zemlje, ostale ruševine

Predsjednik ovog udruženja Zdravko Marijan kaže da su ih u poslijeratnom periodu zaobišli svi programi obnove porušenih kuća, iako su predavali aplikacije i zahtjeve. Objašnjava da su se obraćali i državnim te vlastima oba entiteta, ali s malo uspjeha.

- Cijeli ovaj kraj, koji se u prošlosti naslanjao na Rudnik željezne rude Ljubija, ekonomski je mrtav, pa je i to jedan od razloga što nije bilo povratka. Godišnje odmore i slobodne dane koristimo da dođemo, da se družimo i obiđemo grobove naših predaka. S nama dolaze naša djeca i unuci, kojima prenosimo ljubav prema rodnoj grudi - kaže Marijan.

Plodna zemlja

Marinko Atlija, koji već duže od dvije decenije živi u Bjelovaru, svaki slobodan trenutak iskoristi da dođe u rodni kraj.

  • Tokom posjete svom selu nisu sjedili skrštenih ruku
    Tokom posjete svom selu nisu sjedili skrštenih ruku

- Prije rata ovo je bilo pitomo selo, ljudi su mahom radili u ljubijskom rudniku, a i tada se išlo trbuhom za kruhom, najviše u Sloveniju i Njemačku. Oni koji su ostajali u selu bavili su se zemljoradnjom i stočarstvom, nije bilo pedlja plodne zemlje da nije bila obrađena, voćnjaci su bili na sve strane - prisjeća se Atlija.

Obilježavanje mjesta stradanja

Briševljani su ovih dana započeli s obilježavanjem svih mjesta na kojima su kobnog 25. jula 1992. godine ubijani nedužni mještani. Sva ta mjesta bit će označena spomen-pločama. - Na taj način želimo uputiti poruku da se stradanja bilo kojeg naroda više ne smiju dogoditi, zbog budućnosti i generacija koje dolaze - kaže Marijan.

Tokom napada na selo, osim Briševljna, ubijen je i Mirsad Švraka iz sela Rizvanovići. Krio se sa svojim školskim kolegom Lukom Mlinarom na Briševu, vojska ih je obojicu ubila, a nađeni su jedan blizu drugoga. Spomen-ploča se nalazi 300 metara od crkve.

  • Počeli s postavljanjem spomen-ploča
    Počeli s postavljanjem spomen-ploča
  • Spomen-ploča ubijenom Mirsadu Švraki
    Spomen-ploča ubijenom Mirsadu Švraki

Niko nije kažnjen

O zločinu koji su pripadnici Šeste sanske brigade i Prijedorske brigade Vojske RS počinili u ovom živopisnom selu prikupljena je obimna dokumentacija, a postoji i knjiga svjedočanstava preživjelih žrtava. Tokom krvavog pira mnoga ubistva počinjena su na krajnje surov i sadistički način. Zločin se spominje u nekoliko sudskih predmeta koji su pred Haškim tribunalom vođeni protiv odgovornih funkcionera Republike Srpske, ali niko od neposrednih izvršilaca do danas nije kažnjen.

Komentari

NA VRH