DNEVNIK Piter Dafi, šef Misije USAID-a u BiH

Steže me oko srca jer uskoro odlazim iz BiH

Tri i po godine prošle su kao tri i po nedjelje, zavolio sam BiH i bit će teško reći zbogom

Piter Dafi
20.04.2019 23:11

Dafi: Na putu do Neuma probao janjetinu u Jablanici

Subota, 13. april

Planovi uz kafu

Nakon tri i po godine boravka u Sarajevu, uspostavio sam svoju ugodnu vikend rutinu. Subota počinje šetnjom starim gradom i druženjem s prijateljima na kafi. U zemlji iz koje dolazim teško se može uživati u ispijanju kafe jer su konobari nestrpljivi da čim prije završite i odete kako bi stolovi bili spremni za nove goste. Ovdje su, čini se, savršeno spremni da me puste da sjedim i cijeli dan.

Ponekad prođu sati da nam se konobari ne obrate! Zato mirno razgovaramo o svemu, od politike do filmova. U posljednje vrijeme svake subote neko priča o prijatelju ili rođaku koji je otišao u Evropu… Ove subote pravimo plan za rafting sljedećeg vikenda. Razmišljamo o Bihaću i spuštanju niz Unu. No, imam osjećaj da ćemo zbog dugog puta do tamo na kraju ponovo ići u Konjic.

Nedjelja, 14. april

Trening u Skenderiji

Nedjelje su savršene za duže spavanje i ja to radim. Oko podneva odlazim u teretanu u Skenderiji, gdje treniram s mojim prijateljem i trenerom Lancom. Za razliku od američkog, shvatio sam da intenzivan trening u BiH mora da prati šiša ili kafa, tako da Lanco i ja završavamo trening čavrljanjem u obližnjem kafiću. Fitnes u Skenderiji je posebno mjesto. Ja, doduše, samo dižem tegove, ali se tu nudi i trening boksa ili jujitsu, a treneri zaista brinu o mladim ljudima koje treniraju.

Svaki dio grada treba imati mjesto gdje mladi mogu biti uz pozitivne uzore. Trebam oprati auto pa sam se uputio ka Dobrinji. Teško je naći autopraonicu koja radi nedjeljom. Nekada sam koristio praonice gdje sam pereš auto, ali se dešavalo da krenem sa crijevom zarobljenim ispod auta i iščupam ga iz mašine. Onda sam shvatio da je jeftinije platiti nekom drugom da mi opere auto.

Ponedjeljak, 15. april

Uspješni ljudi

Ove me sedmice čeka više putovanja u BiH pa odlučujem ponedjeljak provesti radno u uredu. Prvi u nizu sastanaka je priprema za dolazak visoke delegacije iz SAD koja u maju prisustvuje godišnjem sastanku Evropske banke za obnovu i razvoj. Osim zvaničnika drugih odjela američke vlade, u BiH dolaze i dva visoka zvaničnika USAID-a, te pravimo raspored i plan šta sve trebaju vidjeti.

Slažemo se svi da im nećemo organizirati sastanke s vlasti, već planiramo da upoznaju više grupa mladih koji rade na pomirenju u zemlji, kao i pojedince iz dijaspore koji su uspješno pokrenuli firme u BiH. Uvijek je zanimljivije razgovarati s ovakvim uspješnim ljudima koji udružuju svoje veze i zapadnjački smisao za biznis s ponosom na svoju BiH, kako bi i najteže stvari učinili mogućim.

Utorak, 16. april

Janjetina u Jablanici

Napuštam stan u 7.30 sati ujutro i krećem za Neum, na 5. USAID-ov Energetski samit. Do devet sam već gladan i moj vozač Miki preporučuje stajanje u Jablanici. Sumnjam da je gomila janjetine prikladna za doručak, ali izgleda da nisam u pravu. Jeste li ikad ranom zorom pojeli pola kilograma janjetine? Izvrsno je! Nastavljamo i stižemo u Neum na otvaranje Samita.

Ovogodišnji, do sada najveći, sa više od 600 učesnika, fokusiran je na energetsku efikasnost i izvore obnovljive energije koji mogu stimulirati ekonomiju i niže račune za struju potrošačima. U BiH ima sjajnih i pametnih inžinjera i energetskih stručnjaka i svi oni predano rade na rješavanju ovih problema. Zanimljivo mi je i inspirativno slušati njihove ideje. Nadam se da će ih i ovdašnji političari slušati.

Srijeda, 17. april

Ulje od smilja

Iskrali smo se nakratko sa Samita kako bismo američkom ambasadoru Nelsonu pokazali nekoliko USAID-ovih poljoprivrednih projekata. U Čapljini se sastajemo s predstavnicima zadruge za uzgoj ljekovitog bilja, odnosno s proizvođačima ulja od smilja, koje koži pomaže održavanje mladenačkog izgleda. Direktor zadruge govori kako se nada da će ove, nakon nekoliko nestabilnih godina, cijena i potražnja ulja biti stabilnija. Tvrdi da je najveće izvozno tržište smilja upravo SAD. Očigledno su Amerikanci iznimno tašti i žele uvijek izgledati mlado. To je neosporno.

Odlazimo potom do Udruženja pčelara koje su USAID i Švedska podržali nabavkom modernije opreme. Tamo nam načelnik Čapljine Vidić i lokalni pčelari organiziraju topao prijem uz hercegovački sir, suho meso i rakiju. Prvi put sam u Čapljini. Lijep grad. Postajem znatiželjan kakvi su ovdašnji životni troškovi i po odlasku u auto pretražujem stanove na olx.ba. Znate li da u Čapljini možete kupiti trosoban i veći stan za 75.000 KM?

Četvrtak, 18. april

Pametni tinejdžeri

Četvrtak mi počinje već u ponoć jer se još družimo na zajedničkoj zabavi od prethodne večeri u okviru Energetske konferencije. Vrlo dobar bend i pjevač iz Konjica izvode velike bivše jugoslavenska hitove, ali i pokoji na engleskom. Iznenada me prozivaju na binu te zajedno s njima pjevam popularnu američku pjesmu. Sretan sam što se ljudima u Neumu, za razliku od moje porodice i prijatelja, svidjelo moje pjevanje.

Danas završavamo Energetski samit. Zadovoljni smo rezultatima. Krećemo za Sarajevo i zaustavljamo se u Mostaru kako bismo posjetili školu koja učestvuje u USAID-ovom programu inovativne nastave za nauku, tehnologiju, inžinjerstvu i matematiku, tzv. STEM.

Djeca i nastavnici nam pričaju o novom nastavnom planu i programu, i tu zatječemo i grupu mladih iz Sarajeva koja je kreirala program za bolje reguliranje rada uličnih semafora. U pravu su – morate baš biti brzi da biste prešli neke ulice prije nego što zeleno postane crveno svjetlo. Zabavno je slušati ove motivirane i super pametne tinejdžere. Još jedno zaustavljanje u Jablanici, naravno, i vraćamo se u Sarajevo.

Petak, 19. april

Posjeta Zenici

Jutros krećemo za Zenicu u posjetu šestom, najnovijem Servisnom centru za osobe s invaliditetom i njihove porodice koji smo napravili. Prvih pet centara - u Banjoj Luci, Tuzli, Foči i dva sarajevska - pružaju usluge za više od 800 porodica. Svaki od ovih centara je inspiriran i vođen od roditelja djece sa smetnjama u razvoju koji žele olakšati život drugima. Svaki centar ima i tim volontera - najčešće studente socijalnog rada ili psihologije - koji donose novu, pozitivnu energiju.

Centar u Zenici ima sjajan tim i koristi savjete ostalih pet centara koji su prije krenuli, tako da sam uvjeren u njegov uspješan rad. Nadam se da će bh. vlasti razmotriti mogućnost da prošire ovakav model centara i na druge gradove. Na povratku u Sarajevo, osjećam da me steže oko srca jer razmišljam kako uskoro odlazim iz BiH. Tri i po godine prošle su kao tri i po nedjelje. Zavolio sam BiH i bit će teško reći zbogom.

NA VRH