DUGA TRADICIJA Iftari u Žepču nezamislivi bez neobičnih somuna

Stoljećima čuvaju tajni recept ramazanske patke

Lepinja, osim po nazivu, specifična i po izgledu i okusu, a zbog specifičnosti pripreme tijesta, tokom dana ih je moguće ispeći samo određeni broj

R. AGIĆ
23.05.2019 18:37

U pekari „Redžić“ peciva se prave na isti način kao i prije stotinu godina

Sehuri i iftari žepačkih muslimana nezamislivi su bez tradicionalnih ramazanskih patki, koje u drugim krajevima naše zemlje uglavnom zovu somuni i ramazanije. Tradiciju vrućih somuna u ramazanu, u Žepče su donijeli Turci. Uz određene izmjene, žepački pekari do danas su sačuvali taj običaj, sačuvavši i ramazansku patku, koja je, osim po nazivu, specifična i po izgledu i okusu.

Čuveni Halep

Kao takva, prema kazivanjima, poznata je više od dvije stotine godina, a jedan od prvih koji ju je pravio bio je pekar Latif Maglić. Kasnije su tradiciju naslijedili drugi žepački pekari, a najpoznatiji po ovom proizvodu bio je pekar Spahić ili, kako su ga Žepčaci zvali, Halep. Starije generacije još se sjećaju dugih iftarskih redova pred pekarom Spahića u Gornjoj Mahali. Iako danas u toj familiji niko nije naslijedio pekarski zanat, brižno čuvana receptura pravljenja žepačkih ramazanskih patki ipak je sačuvana i nastavljena.

  • Po patki se posipa nezaobilazni ćurekot
    Po patki se posipa nezaobilazni ćurekot

Onakve kakve su pravljene prije više od stotinu godina, danas jedino prave u pekari „Redžić“ u Donjoj Golubinji. Vlasnik pekare Fuad Redžić jedini je kojem je sin starog Halepa, Fahrudin Fahro Spahić, ostavio recept.

Maksuzija postačima

- Način pripreme tijesta, oblik i proces proizvodnje u potpunosti je isti kao kada je prvu patku napravio stari Spahić - kaže Fuad Redžić. Naglašava da je zbog specifičnosti pripreme tijesta proizvodnja ramazanske patke limitirana i tokom dana moguće ih je ispeći samo određeni broj.

- Tijesto se mora raditi tri puta da bi se dobio finalni proizvod, tako da je svaka ispečena patka maksuzija postaču za ramazan - kaže Redžić, koji se pekarskim poslom bavi više od tri decenije.

Brojne anegdote: Imam piletine i ćuretine, ali patke ne nabavljamo!

Mnogo je anegdota vezano uz ovaj pekarski proizvod, pogotovo nakon što su u posljednjem ratu žepački Bošnjaci protjerani sa svojih ognjišta. Tako se desilo da je jednom neki Žepčak u nekoj čaršiji u radnji tražio od trgovkinje patku, a da mu je ona rekla da ima mlade piletine i ćuretine, ali da ne nabavljaju patke! I danas putnike manje upućene u lokalnu tradiciju, kada navrate u Žepče tokom ramazana, zbunjuje natpis na pekarama „svježe patke“, ali se znatiželjniji vrlo brzo uvjere o čemu je riječ.

Komentari

NA VRH