Sa 83 godine, Šaha Melkić jedna je od najstarijih mještanki bužimskog džemata Varoška Rijeka, a godine, kako kaže, nisu joj smetnja da isposti i ovaj, 76. ramazan. Priča nam da posti od sedme godine i da nije propustila nijedan post ni namaz. Vitalna je i danas uspijeva obavljati sve vjerske dužnosti.
Najdraži mjesec
Ramazan joj je najdraži mjesec i s nestrpljenjem i posebnom radošću iščekuje ga svake godine. Dane provodi u postu i molitvi, većinu vremena u džamiji, gdje smo je i zatekli.
Iako su godine ostavile traga, ona svakog dana odlazi na namaz u džamiju pješačeći sat vremena u samo jednom pravcu kako bi na vrijeme stigla obaviti svoju vjersku dužnost. I nikad joj nije teško.
- Svaki dan dođem pješice. Meni nije teško, ja polako, krenem ranije i stignem na vrijeme. U džamiji svaki dan budem i po nekoliko sati. Dok sam bila cura, voljela sam ići u džamiju, a onda i kad sam se udala i došla živjeti ovdje u Varošku Rijeku, ali onda sam mogla brže doći do džamije, trebalo mi je 15 minuta, a sad mi treba sat vremena – kaže starica.
Povijena kičma
Dodaje da od posta nije odustajala ni onda kada je bilo najteže.
- Ljudi su ljeti, za vrijeme vršidbe, u nesvijest znali padati, ali se nisu htjeli mrsiti. Radila sam i ja sve, ali sam postila i nikad nije bilo teško - kaže Šaha.
Osim ramazanskih, posti i druge dane u godini.
- Zdravija sam kad postim, mene ništa ne boli. Jedino sam kičmu povila, ali to je od tereta, jer sam puno radila cijeli život, ali mogu klanjati, hvala Bogu – objašnjava Melkić.
Nije se imalo mnogo, ali bilo je bolje
Iako vremešna, dobro se sjeća djetinjstva.
- U to vrijeme, ono što si imao, spremao si i jeo. Nije se tada imalo ništa. Kukuruza, pura – to je bilo sve, na tome smo postili, ali postilo se tada bolje i više nego sada. Svaku noć smo prvo klanjali, a onda se mrsili - prisjeća se Melkić.
