Nedjelja, 2. juni, 2019. godina. Bihać. Sunce, turisti se smjenjuju, hotelski kapaciteti popunjeni, kranovi na sve strane. Grade se novi hoteli, brza cesta je već pri kraju, gradski budžet pun kao šipak. Radi omladina, nema potrebe nigdje da ide. Stariji sjede po kafanama i uživaju pod stare dane.  

Sve ovo je laž. Nažalost. Eto, kiša bi se mogla i morala oprostiti, kažu Božije davanje. Sve drugo, jok. Dva sata kruženja gradom, niti jedno domaće lice. Zatvoreni ugostiteljski objekti, kome će raditi?  

Migranti, jadni i pokisli tumaraju gradom, čekaju varijantu da prijeđu u susjednu Hrvatsku. Muka njima, muka Bišćanima. Ima ih ispred pekare, najjeftinija hrana. Po napuštenim i kućama u izgradnji. Parkovima. Novi pristižu. A večeras će nova grupa od 100, 200 ili 300. Autobusima iz Sarajeva, vozom, ali i taksijem.