Kada je u decembru 2014. godine objavljeno da će u Bosansko Grahovo doći djevojke iz Albanije, sve reporterske ekipe su pohrlile u ovaj grad. Da snimaju neženje...imanja, stoku.  

Svi i danas žive u nadi da će bijela kuga zaobići gradić u kojem je prije rata živjelo 9.000 stanovnika. Tadašnja lokalna vlast je u saradnji s Udruženjem "Ognjena Marija Livanjska" iz Beograda pokušala da dovede mlade djevojke iz okoline Skadra. 

Snosili troškove

I snosili su troškove. Ali na papiru. Niko se oženio nije. Opet 150 neženja, koliko ih ima, ostade usamljeno. A sve kršni momci, doduše neki i u šestoj deceniji. Projekat je propao. Grahovo, nekako, još više utonulo u sivilo.

- Kako ćeš sresti ikoga na ulici kad nema žena da rađaju djecu - odgovara na pitanje "što je ovo pusto", Bojo Gajić dok teško gura svoja invalidska kolica.

Kaže da je i njegov rođak čekao svoju Albanku.

- Izjeo vuk magarca, prijatelju. Ko' i za sve drugo - dodaje Gajić i ode na pivo.

Na putu do sela Grkovci, srećemo čobana Vojina Đukića.

- Bez žena, bolan, nema ni sreće, ni nesreće. Imam sina u Sarajevu. I on otišao, kao i mnogi drugi - kaže Đukić.

Gleda svoje stado ovaca i koza i govori: - Baba i ja čekamo smrt. Da smjestimo kosti i ugasit će se ognjište Đukića u Grahovu.

Uputi nas on do Doktora. Ko je sad Doktor?

- Evo ti Jove, on se trebao ženiti. Ma kakvi, propalo odmah. Gluposti - govori Mirko Ivetić zvani Doktor u svom eminentnom lokalu pored puta, tačno na raskrsnici prema Grkovcima.

Doktor, Jovo Parojčić i Mišo Trkulja vazdan sjede i piju. Piju rakiju, sapiru pivom. Šta rade?

Odbjegla nevjesta

- U šumu nasijeci drva, prodaj. Šta ćeš drugo?! Moj je prijatelj Željko Marinčić oženio Albanku. Ali ona došla, vidjela gdje je došla i za tri mjeseca pobjegla. Neće ovdje niko - objašnjava Parojčić.  

Da idemo kod Željka, nema smisla.

- Majka mu je umrla prije tri dana, kakve Albanke, nije njemu sad do toga - savjetuju prijatelji.

Zemlje ima. Ima i stoke. Ali nema žena, pa nema.

- Ubi nas politika. Nego da mi nazdravimo, ko ga j*** - i nazdraviše.

Tako je još jedan pokušaj oživljavanja Bosanskog Grahova propao.

"Dolaze nam novinari iz RS-a" 

Pokušali smo i u Općini potražiti odgovore na neka pitanja. Zašto doktor u Grahovu radi samo od 9 do 11? Zašto nema niti jedne fabrike? Zašto je razrušen dom kulture? Zašto nema hotela? Pekare? Mesnice?  

- Ne možete sad, dolaze novinari s entitetske televizije. Republika Srpska - kaže ljubazni portir.