ISTRAŽUJEMO Prirodni resursi naše zemlje su švedski sto za komšije

BiH godišnje gubi 270 miliona eura na četiri hidroelektrane

Zainteresiranost Rebublike Italije za saradnju sa Republikom Srbijom bila je bazirana na potrebi Italije da osigura dovoljne količine električne energije

E. Trako
21.10.2019 08:30

Srbija nikada nije stavila Dogovor iz vremena Jugoslavije van snage

Foto: Ilustracija

Raspadom Jugoslavije prirodni resursi Bosne i Hercegovine ostavljeni su na vjetrometini i za naše komšije predstavljaju švedski sto – uzmi što ti se sviđa.

Pokazuje to Sporazum koji su potpisale vlade Republike Srbije i Republike Italije 2011. godine u oblasti energetike. Ova zainteresiranost Republike Italije za saradnju s Republikom Srbijom bila je bazirana na potrebi Italije da osigura dovoljne količine električne energije iz obnovljivih izvora za ispunjenje svojih definiranih ciljeva.

Raspodjela novčanih naknada 

Sporazum o strateškoj saradnji omogućava državama članicama EU da sklapanjem sporazuma s trećim zemljama, državama izvan EU, koriste proizvedenu električnu energiju iz obnovljivih izvora u tim zemljama kao validnu u pogledu ispunjenja svojih ciljeva.

Koliko je skandalozan Sporazum između Srbije i Italije iz 2011. godine, u kojem Srbija bez konsultacije državnog vrha BiH prisvaja bh. rijeke, pokazuje i dogovor za vrijeme bivše Jugoslavije koji je Srbija potpisala sa BiH i u kojem je jasno definiran način raspodjele novčanih naknada za korištenje ovih prirodnih resursa.

Srbija i Italija su, naime, 2011. godine sklopile Sporazum o saradnji u oblasti energetike u kojem su, bez saglasnosti Vijeća ministara BiH, položile pravo na rijeke u BiH, a pozivajući se na saglasnost entiteta Republika Srpska, odnosno resornog ministarstva iz manjeg bh. entiteta.  

Međutim, u vrijeme bivše Jugoslavije postignut je dogovor koji su potpisali u ime Srbije Nikola Stanić, a u ime BiH Stevo Mirjanić, predsjednici izvršnih vijeća skupština Srbije i naše zemlje. U tom dogovoru, koji su raspadom Jugoslavije naslijedile Srbija, s jedne strane, i BiH, s druge, do najsitnijih detalja je razjašnjen način i kontrola plaćanja vodnog doprinosa, odnosno naknade za upotrebu vode iz akumulacija na vodotoku Drine.

Očigledno je da u Srbiji niko nije mario za ovaj dokument.

  • Alagić: Zanemarene integracije države BiH
    Alagić: Zanemarene integracije države BiH Foto: (Avaz)

Damir Alagić, ugledni advokat iz Sarajeva, kaže za naš list da dogovor iz Jugoslavije između dvije socijalističke republike nikada nije stavljen van snage.

Srbija nije dokument stavila van snage

- Niko se ne bavi sporazumima koje je BiH potpisivala s republikama iz bivše Jugoslavije, obavezama koje iz tih ugovora proistječu. Tako je zanemaren i zaboravljen, namjerno, dogovor koji su potpisale SR Srbija i SRBiH. U vezi s tim se trebalo u skladu s tadašnjim cijenama plaćati BiH, odnosno da ona država koja šta izgradi, plaća. Srbija ovaj dokument nikada nije stavila van snage – pojašnjava Alagić.

Nedavno je Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, rekao da mu neko pokaže papir na osnovu kojeg je Srbija bilo kome dužna u vezi sa korištenjem vodnih resursa.

Jesu se prije nekoliko dana sastali Nikola Minazi (Minassi) i Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH. Obavijestio je Minazi Komšića da je sporazum Italije i Srbije stavljen van snage. Nakon toga smo poslali upit Italijanskoj ambasadi u BiH i tražili dokument kojim se ovaj sporazum stavlja van snage. Do zaključenja ovog izdanja našeg lista odgovor nismo dobili.

I dok se komplicirani ustroj države BiH posloži, dok se pomjeri s mrtve tačke učmala bezvoljnost, podaci pokazuju da BiH godišnje na samo četiri hidroelektrane gubi više od 270 miliona eura!

Priča o značaju korištenja hidropotencijala stara je više od 40 godina. Bosna i Hercegovina, ni formalno ni pravno, nikada nije dala saglasnost Srbiji za korištenje svojih prirodnih resursa. Na taj način joj je uzurpiran dio prirodnog bogatstva te ga drugi već decenijama koriste bez ikakve nadoknade.

Dužina glavnog vodotoka rijeke Drine je 346 kilometara, od Šćepan polja do ušća u rijeku Savu. Ukupan hidropotencijal sliva rijeke Drine, uz mogućnost izgradnje 26 velikih hidroelektrana na glavnom vodotoku i pritokama, procijenjen je na oko 3.300 MW i 12.100 GWh.

Sadašnja iskorištenost ovog potencijala je svega oko 40 posto, 1.322 MW u snazi i 42 posto, 5.131 GWh u proizvodnji.

Na slivu rijeke Drine izgrađeno je samo osam hidroelektrana i to na području Crne Gore HE Piva, području Srbije HE Sjenica, HE Kokin Brod, HE Bistrica i HE Potpreć, na graničnom području između BiH i Srbije, na glavnom toku rijeke Drine, HE Zvornik i HE Bajina Bašta i na području BiH HE Višegrad.

Na preostalom neizgrađenom potencijalu je planirana izgradnja 18 hidroelektrana, od čega je pet na graničnom području BiH i Srbije - HE Tegare, HE Kozluk i HE Drina I, II i III, a tri hidroelektrane na zajedničkom području BiH i Crne Gore - HE Buk Bijela, HE Bijeli brijeg i HE Vikoč.

Pet hidroelektrana na graničnom području BiH i Srbije

Ovih osam hidroelektrana pokriva oko 70 posto neiskorištenog potencijala rijeke Drine.

Hidroenergetski potencijal svih slivova s prostora bivše države Jugoslavije je 17,5 posto. Ukupan potencijal procijenjen je na 3.300 MW i 12.100 GWh godišnje, do danas je izgrađeno 1.322 MW i 5.131 GWh godišnje.

Na prostalih 60 posto potencijala moguće je izgraditi 18 novih hidroelektrana. Od izgrađenih velikih hidroelektrana jedino su sporne HE Zvornik i HE Bajina Bašta.

Radi se o hidroelektranama na zajedničkom dijelu sliva, ali, nažalost, obje elektrane od momenta puštanja u pogon (HE Zvornik 1957., HE Bajina Bašta 1968. godine) koristi u potpunosti Republika Srbija. Kako se radi u prirodnom resursu koji podliježe normama pravednog višenamjenskog korištenja zajedničkih vodotoka, stručnjaci smatraju da se radi o određenom vidu uzurpacije potencijala i neuvažavanju suvereniteta i prava svih građana Bosne i Hercegovine na dio prirodnog resursa, koji joj po svim normativima, bilo domaćim ili stranim, pripadaju.

Period od 30 godina

Prema međunarodnom pravu, koncesije za ovakve objekte daju se na period od 30 godina, s tim da se po modelu DBOT, kada je u pitanju strani investitor, nakon isteka koncesionog perioda objekt vraća u posjed i korištenje državi.

Najduži period u praksi u svijetu je maksimalno 50 godina, primjera radi, HE Zvornik duže od 60 godina koristi samo jedna strana.

Ukupno ostvarena proizvodnja HE Zvornik (1957.-2017.) je 31.500 GWh, a ostvarena proizvodnja HE Bajina Bašta (1968-2017) je 79.625 GWh.

Njihovo korištenje je u potpunosti na strani Srbije, dio proizvodnje koji je trebala preuzeti BiH s obje elektrane iznosio bi 69.041,2 GWh, što predstavlja 62,13 posto (53,351,2 GWh sa HE Bajina Bašta; 15,690 GWh sa HE Zvornik).

BiH je vlasnik 50 posto vodotoka

Uvažavajući granice koje je priznala država SFRJ, BiH je vlasnik 50 posto vodotoka na potezu od ušća rijeke Drine do 12,5 kilometara iznad Bajine Bašte, ali i kompletnog glavnog vodotoka rijeke Drine od te tačke, 10-15 km do ušća Pive i Tare u Drinu, gdje je granica sa Srbijom.

U dokumentaciji se navodi da kada se radi o doprinosima koji su se trebali plaćati lokalnim zajednicama po osnovu potopljenog zemljišta, bez obzira na zakonom propisane obaveze i na visoku ostvarenu dobit, nisu isplaćivani lokalnim zajednicama u Bosni i Hercegovini. Nije poznato je li isto rađeno za zajednice na području Srbije.

Isti problem uzurpacije hidropotencijala BiH ima i s Hrvatskom i korištenjem HE Dubrovnik.

Komentari

NA VRH