Sead Jogunčić iz Tuzle teško je prije četiri godine nastradao u saobraćajnoj nesreći, u kojoj je život izgubio njegov najbolji prijatelj Selmir Kovačević. Jogunčić je dva mjeseca bio u komi, a kad se vratio iz mrtvih, saznao je kako, usljed zadobivenih povreda, ne može više samostalno hodati.
Bio je na rehabilitaciji u Krapini, Gradačcu, Gornjoj Trepči...
- Pomaka, hvala Bogu, ima. Ni na jednu rehabilitaciju ne bih otišao da nije bilo dobrih ljudi. Nedavno sam bio na pretragama u Zagrebu, u Poliklinici „Glavić“, gdje su mi ljekari garantirali da ću prohodati ako prođem ciklus terapija kod njih. Terapije, međutim, koštaju skoro 40.000 KM, a potreban nam je novac za smještaj oca i mene – kaže Jogunčić, koji nikad nije gubio nadu da će ponovo slobodno koračati.
Njegov otac Muhamed u granatiranju Tuzle ostao je bez ruke. Sa suprugom Amirom, prodaju kokice u centru grada.
- Živimo u 19 kvadrata alternativnog smještaja. Iako sam bez ruke, krečim, farbam, kopam... – kaže Muhamed.
