Prije osam godina Sarajevo i veći dio Bosne i Hercegovine probudili su se u dubokom snijegu, bez buke automobila i sa zvukom lopata i grtalica. 

U glavnom gradu naše države visina snijega iznosila je 101 centimetar. U Mostaru 52, Zenici 38, Tuzli 32, a u Neumu 12 centimetara. 

Bila su to mjerenja u zoru 4. februara 2012. godine, kada je snijeg prekrio veći dio države, a funkcioniranje gradova i mjesta te subote u potpunosti je zaustavljeno. 

Snijeg je padao cijelu noć, a građani su mogli samo posmatrati novonastali haos i pokušati otkopati svoj auto. Na pokušaju bi uglavnom i ostalo, a bolje nisu prošla ni vozila gradskih prijevoznika koja su uglavnom ostala u garažama. 

Ceste su postale pješačke zone, a ukoliko se na posao moralo ići sporednim ulicama, pješaci su ispred sebe imali puno posla, probiti se kroz snijeg koji će naša zemlja dugo pamtiti.

Oni autobusi koji su ipak krenuli tog jutra ubrzo su naišli na probleme, a neki od njih su zameteni snijegom i manjim lavinama, pogotovo u ruralnim dijelovima zemlje.

Gradske linije su tek 5. i 6. februara počele da oživljavaju, ali i tada u ograničenim kapacitetima. 

Organizirane su radne akcije čišćenja kvartova i ulica, a humanitarne organizacije su na sve načine pokušavale dostaviti hranu u najodsječenije predjele zemlje. S druge strane, najmlađi stanovnici BiH vrijeme bez nastave iskoristili su u zimskim radostima najvišeg nivoa.

Problemi su trajali desetak dana prije nego što se sve ponovo vratilo u normalni tok, a meteorolozi su već tada predvidjeli da se tolika količina snježnih padavina u kratkom roku neće još dugo ponoviti.