RAMAZAN

Najteže je bilo ljeti postiti i momkovati

Sjeća se da su postače u zoru budili pijetlovi, a mrsili su se po jedinom satu u selu

Ademović: Teravije se klanjale u najvećoj seoskoj kući. S. Smajlović

Piše: S. Smajlović / Avaz.ba

29.4.2020

Prvi povratnik u Pusmuliće kod Srebrenice Ramo Ademović (87) najstariji je postač na području cijele općine. Kako kaže, počeo je postiti u desetoj godini, od kada su, prema želji roditelja, morala postiti sva muška i ženska djeca, a neka ženska i dvije godine ranije.

Dječaci mujezini

Sjeća se da su postače u zoru budili pijetlovi, a mrsili su se po jedinom satu u selu, koji je imao jedan imućniji domaćin.

- On bi pred iftar na prozor stavio svoj kućni sat, a mi, djeca, kraj prozora bismo čekali kada će dati znak da je vrijeme iftaru. Djeca bi zatim trčala svako svojoj kući uz povike: "Početak, početak!" – sjeća se Ademović.

U selu nije bilo džamije pa su se teravije klanjale u najvećoj seoskoj kući. Zbog dužine namaza i nedovoljno prostora, djeca su bila oslobođena klanjanja tog vakta.

     

Pravi poljoprivredne alatke za prodaju. S. Smajlović

- Nekoliko godina kasnije, određeno je po jedno dijete da uči pored kuće gdje se klanjaju teravije, da uči ezan za prestanak posta i početak iftara. Dječaci bi se s komadom kukuruznog, a poneko i pšeničnog hljeba, okupili oko mujezina i čekali da se oglasi. A onda bi nastala trka i vika po selu – prisjeća se Ramo ramazana iz svog djetinjstva.

Uzrele trešnje

Pamti i ramazane ljeti, kada se kosila trava, žnjela pšenica i kada bi uzrele trešnje. Cijeli se dan, kaže, radilo po žezi, bez kapi vode i hrane. Odmori u njivama bili su ispod nekog drveta u hladu, a često i pod uzrelim trešnjama.

- Djeci oči ostadoše na crvenim slatkim plodovima. Ali, bili smo strpljivi. A poslije iftara, i odrasli i djeca navalili bi na one trešnje - uz osmijeh kaže Ademović.

Sjeća se i momkovanja tokom ramazana. Kaže da je najteže bilo momkovati ljeti - tokom dana radili su se svi poljski radovi, a sijela su trajala od teravije do sehura.

- Dođeš kući, taman zaspiš a ono svane, a roditelji bude da se ide raditi u njivi dok nije ugrijalo. Kosi se trava do podne, a od podne se ide na žetvu pšenice i tako sve do iftara, a tokom noći opet sijelo i nikad dobrog sna – pamti Ramo te dodaje da, osim u ibadetu, ramazan provodi radeći na imanju i praveći drvene poljoprivredne alatke za prodaju.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.